XVI VIŠEVJEKOVNO PUTOVANJE OD DUŠE DO SRCA CRNOGORSKI ISELJENICI U AMERICI -POŠTUJ TUĐE,A SVOJIM SE DIČI UJEDINJENI STOJIMO , PODIJELJENI PADAMO

XVI VIŠEVJEKOVNO PUTOVANJE OD DUŠE DO SRCA

CRNOGORSKI ISELJENICI U AMERICI -POŠTUJ TUĐE,A SVOJIM SE DIČI

UJEDINJENI STOJIMO , PODIJELJENI PADAMO
Polazeći od činjenice da je Asocijacija dijaspore Crne Gore od svog osnivanja dom Crnogorskih iseljenika i njene dijaspore, u kojem periodu sam ja kao njena predsjednica bila izložena postupcima koji su dosta često odisali nečovječnošću , iskreiranim u Podgoričkim kuloarima “šefova dijaspore” kojima je naš rad “kost u grlu” i koji su zloupotrebljavali neinformisanost i emociju pojedinaca iz dijaspore, ja sam oslobođena svih svojih ličnih animoziteta i opravdanih ljutnji pristupila realizaciji projekta VIŠEVJEKOVNO PUTOVANJE OD DUŠE DO SRCA dajući prostor za iskazivanje životnih priča Crnogorskim iseljenicima koji Crnu Goru nose u duši i koji su sav svoj patriotski aktivizam usmjerili na promociju Crne Gore , bez obzira što među njima imai onih koji su bili u datom momentu podlegli “ navedenim uticajima “, jer moj moto i moto svih nas iz Asocijacije dijaspore Crne Gore može biti jedna mudra američka poruka koja glasi UJEDINJENI STOJIMO, PODIJELJENI PADAMO , jer patriotizam se ne mjeri metrima , funkcijama i političkim pripadnostima , nego ljubavlju prema svemu što je iznjedrila Crna Gora i mudrošću koja sve različitosti povezuje u cjelinu koja Crnu Goru čini vječnom .
Delovanja i organizovanje Crnogorskih iseljenika i dijaspore u zemljama prijema može se posmatrati sa različitih aspekata u pokušaju dobijanja realne slike stvarnog odnosa heterogene Crnogorske emigracije prema državi kreiranog postupanjem same države Crne Gore prema njima tj. ne/podrške o stvaranju jedinstvenog Crnogorskog nacionalnog korpusa .
Najbolji pokazatelj su organizovanje Crnogorskih iseljeničkih udruženja , klubova , fondacija na tlu Sjeverne Amerike, koji se nijesu samo udruživali zbog teških uslova života , već da bi sačuvali svoje nacinalno obilježje , jezik, vjeru , tradiciju, kulturu, istoriju pa su u društvima organizovane sekcije dopunske škole jezika, folklore , dramske sekcije, muzički i sportski klubovi.
Među prvim Crnogorskim udruživanjima je osnivanje 1903. Godine pravoslavnog bratstva ”Sv. Vasilije Ostroški”. 1916.godine Crnogorski iseljenici su osnovali Crnogorsko udruženje i pokrenuli neđeljni list “Crnogorski glasnik”. Kasnije su formirali i sindikalne organizacije tzv. radničke unije. 1920.godine u Detroitu je formirani Crnogorski prosvjetni klub, a 1933. je u ovom gradu osnovano Udruženje Crnogorki.Osnivač je bila Ikonija Radulović udata za Jovana Radulovića porijeklom sa oboda planine Sinjajevine iz sela Krnja Jela (opština Šavnik).Imali su četvoro đece, svi rođeni u Detroitu, Sin Milo Radulovića je bio poručnik Ratnog vazduhoplovstva SAD , a kćerka Margita, je 1971.godine bila jedan od osnivača udruženja “Lovćen” u Detroitu jednog od prvih udruženja sa Crnogorskim predznakom u vrijeme druge Jugoslavije. Dugogodišnji predsjednik udruženja “Lovćen “ iz Detroita je bio Ljubo Mijač , rođen u Utgu, selo u Crmnici (opština Bar).Počasni član udruženja je bio Mašan Ćetković koji je u Ameriku došao iz Bakovića (opština Kolašin) 1901.godine. Svake godine u Detroitu su organizovali „Crnogorsku večeru“ i bili jedni od inicijatora i organizatora “ Susreta iseljenika iz Crne Gore u Americi i Kanadi “ , koji su se od 1983.god. održavali jednom godišnje naizmjenično, u Njujorku, Detroitu, Čikagu i Torontu. Udruženje “Lovćen” je sem očuvanja Crnogorskog identiteta , običaja , jezika i kulture bilo prepoznato kao vodeće u pokretanju humanitarnih akcija iz kojih su prikupljena sredstva uplaćivana za izgradnju pruge Bar-Beograd, Njegoševog mauzoleja na Lovćenu, za pomoć postradalom području od zemljotresa u Crnoj Gori 1979.godine. Svojevremeno, poslali su iz Detroita osam tona sanitetskog materijala i ljekova, pomagali Crkvu, Dječji dom u Bijeloj, za spomen-dom i vodovod u selu Podgor i mnogo toga još.
Crnogorski iseljenici u Americi su pratili sve događaje u Crnoj Gori, tj. ondašnjoj Jugoslaviji. Oni su materijalno pomagali domovinu , rodni kraj, porodicu. U tome su se posebno isticala iseljenička društva i klubovi.Po evidencijama u Americi su do referendum 2006. i nekoliko godina nakon njega postojala UDRUŽENJE "MONTENEGRO" SAN FRANCISKO -Predsjednik: Đoko Vučković, UDRUŽENJE "LOVĆEN" DETROIT Predsjednik: Ljubo Mijac, KULTURNO DRUŠTVO "NJEGOŠ" FLORIDA Predsjednik: Branko Franović CRNOGORSKI NEZAVISNI KULTURNO-INFORMATIVNI CENTAR NJUJORK Predsjednik: Ahmet Spahija UDRUŽENJE "PRIMORJE" NJUJORK Predsjednik: Šaban Seferović ISLAMIC CENTER OF MONTICELLO Predsjednik: Fuad Šabović
CRNOGORSKA ASOCIJACIJA AMERIKE I KANADEPredsjednik: Rako Kršikapa,ALBANSKO-AMERIČKO UDRUŽENJE "MALESIA E MADHE"(VELIKA MALESIJA), OTADŽBINA NAS UJEDINJUJE (POKRET) - ATDHEU NA BASHKON Predsjednik: Paloka Camaj KULTURNI CENTAR RUMIJA Illionis Predsjednik: Edin Grgurević CRNOGORSKA ASOCIJACIJA AMERIKE California Predsjednik: Blažo Sredanović , UDRUŽENJE ISELJENIKA “CETINJE”, INDIJANA Predsjednik: Mirsad Jahović .
Gotovo tri decenije međusobnih odnosa ispunjenih pojavom novih ideja i ideologija, političkim i ekonomskim krizama kojima su na različite načine bili izloženi i iseljenici i država Crna Gora stvorile su neke nove podjele u odnosima ove dvije strane, kao i u samim iseljeničkim udruženjima. Pitanja i problematike sa kojima se suočavala novonastala država, a kojih svakako nije bilo malo, problemi koji su zadirali u samu suštinu opstanka obnovljene države Crne Gore ekonomski, politički, bezbjedonosni, kulturološki, problemi ideologije i nacionalnog identiteta, postavljala su se jednako snažno i sa druge strane okeana i bile predmetom jednako žustrih debata izazivajući nemale sporove i sukobe unutar Crnogorske iseljeničke zajednice u Sjevernoj Americi.
Danas u adresaru dijaspore Uprave za dijasporu i iseljenike od 20 evidentiranih iseljeničkih udruženja, fondacija i medija samo su aktivna 3 od gore navedenih to : KULTURNO DRUŠTVO "NJEGOŠ" , KULTURNI CENTAR RUMIJA-preimenovan u Islamski centar”Rumija” iUDRUŽENJE ISELJENIKA “CETINJE”, INDIJANA. Ko je i zašto uticao na prestanak rada udruženja sa Crnogorskim nacionalnim predznakom , su pitanja na koja smo više puta ukazivali i upućivali Upravi za dijasporu i nikada nijesmo dobili nikakvu reakciju (zvaničnu) od njih.

POŠTUJ TUĐE , A SVOJIM SE DIČI
“Zavjet Crnogorskih iseljenika, je vazda bio “poštuj tuđe, a svojim se diči “ bez obzira na sva loša vremena koja smo prošli i loša dešavanja kroz koja sada prolazi Crna Gora .Volio bih da svi mi rođeni u Crnoj Gori i naši nasljednici , bez obzira đe živimo da se pridržavamo ovog načela”sa ovim riječima je svoju životnu priču počeo Crnogorski iseljenik Mirsad Jahović , koji od 1979.godine živi u USA.
Mirsad je rođen 1960. Godine u Baru.Jahovići su porijeklom iz Skadra (Albanija).Nirsadov otac Alija se 1968.godine se iselio u USA. Mirsadovi roditelji Alija i Malka Jahović, imali su tri sina Mirsada, Envera i Zaima(poginuo 1983.g.) od kojih imaju 15 unučadi i praunučadi , svi žive u USA –Indijani.
Mirsad je imao teško djetinjstvo, od malih nogu je morao da radi , pa sa 15 godina odlazi u Italiju u kojoj je ostao 1 godinu radeći u klaonici.Nakon toga tražeći “svoje mjesto pod suncem” obilazi Holandiju, Njemačku, Austriju, Rumuniju, sve do 1978.godine kada odlazi na odsluženje vojnog roka u JNA na Lastovo u Hrvatskoj. Iz vojske se u Bar vraća na dan razornog zemljotresa 29.aprila 1979.godine, nakon čega donosi odluku i odlazi u Ameriku –Čikago (9.avgusta 1979.godine).Radio je u fabrici, početak “američkog sna” mu je bio vrlo težak, ali svojom upornošću i danonoćnim radom nakon nekoliko godina otvara svoju auto-prevoznu kompaniju”Montenegro Indipendent” u kojoj radi do svoje penzije. Nakon 5 godina boravka u Americi dobija američko državljanstvo. Iz dva braka ima 5 djece Edriana, Džemala, Emila, Džozefinu i Dina , od kojih ima 6 unučadi. Njegova supruga Irena Jahović , porijeklom iz Srbije , je estradna umjetnica koja je više svojih pjesama posvetila Crnoj Gori.
Svoj patriotski aktivizam u Americi počinje 1998. godine , osnivanjem Crnogorskog udruženja “Cetinje” u Indijani. U to vrijeme u Americi je bilo osnovano puno Crnogorskih udruženja , koja su međusobno sarađivala. Održavali su masovne iseljeničke skupove – sabore, kongrese, konvencije, susrete, konferencije. Takvi skupovi su održavani u velikim američkim gradovima u kojima je živjelo i radilo najviše našeg iseljeništva: St.Luisu, San Francisku, Pitsburgu, Klivlandu, Bjutu, Čikagu, Detroitu, Njujorku, Torontu, Montevideu i Vankuveru. Nakon toga su se ta udruženja povezala i sa Crnogorskim udruženjima u Evropi , pa su imali I sa njima međusobne posjete. U pripremama za održavanje iseljeničkih manifestacija se koristila iseljenička štampa. U vidu oglasa, obavještenja, poziva, informacija i izvještaja obavještavani su iseljenici i iseljenički klubovi o datumu skupa, dnevnom redu, pripremanju izvještaja, o troškovima, kulturno-umjetničkom programu, rezolucijama, proglasima i zaključcima.
” Pred Referendum 2006. Naša okupljanja I konsultacije su bili takoreći svakodnevno. Crnogorski iseljenici su bezrezervno podržali obnovu Crnogorske državnosti i nekako u to vrijeme je i prestala komunikacija sa srpskim (srbijanskim )udruženjima , koji su nas već tada nazivali “izdajnicima”. Nakon 2006.god. mi iz Crnogorskih udruzenja nastavljamo zajedničke aktivnosti , podržavamo rad CPC , kupujemo 2 crkvena zvona iz prikupljenih donacija. 1 zvono je završilo u Berane, a drugo je u Njujorku, u dvorištu jednog Crnogorskog iseljenika. Ja lično sam svo vrijeme podržavao rad CPC , bez obzira što sam musliman. Zbog svih svojih aktivnopsti od Vladike Mihaila tj.CPC sam dobio Zahvalnicu.
Na inicijativu nas Crnogorskih iseljenika iz Amerike i Kanade formirana je Crnogorska Američka Fondacija za Crnogorsku kuću juna 2011. godine, sa ciljem da u partnerstvu sa Vladom Crne Gore stvori finansijske i druge pretpostavke za implementaciju projekta Crnogorske kuće u Njujorku. Cilj Fondacije je bio da se pod jednim krovom u Njujorku riješi prostor za potrebe Generalnog konzulata i Misije CG pri UN i višenamjenski Kulturni centar za potrebe okupljanja i organizovanja dijaspore - centar jačanja svih vidova kontakata i veza dijaspore sa Crnom Gorom. Ukupno, po osnovu uplata Vlade i donatorskih priloga nas iseljenika , za namjene projekta, na računu Fondacije kod "Chase banke" u Njujorku, 15. februara 2013. bilo je 2,464.359 dolara . 2014.godine dolazi i do "gašenja" jedine i zvanične web stranice, đe su se nalazili podaci o donatorima, podaci o načinu uplate na crnogroskom i engleskom jeziku. Projekat Crnogorske kuće do današnjeg dana nije realizovan , a mi kao donator nemamo informacije koja je sudbina novca koji smo kao donacije tada uplatili.
Nekoliko godina nakon referendum , počinju da se pojedini samoprozvani lideri Crnogorske dijaspore iz Amerike i Australije, ponašaju samovoljno , ističući i prisvajajući sve alktivnosti svih Crnogorskih udruženja kao svoje , sa ambicijom da budu imenovani za konzule . Kako se to nije desilo, vrlo negativno u javnim nastupima prozivaju Crnu Goru i njenu Vladu I tada počinje urušavanje sloge među udruženjima.Čemu je doprinio rad Uprave za dijasporu ,čiji su čelni ljudi preko odabranih “savjetnika” iz Savjeta za saradnju sa dijasporom , pokušali da disciplinuju dijasporu, a one kritičare države , Vlade I same Uprave imenuju za predstavnike dijaspore u tom savjetodavnom tijelu. Nijesu disciplinovali dijasporu , ali takvo ponašanje je proizvelo gašenje skoro svih Crnogorskih udruženja u Americi I distanciranje većeg dijela Crnogoraca od novoformiranih udruženja . Uprava za dijasporu je svesrdno podržala podjele i formiranje usko lokalnih udruženja manjinskih naroda , koja promovišu svoja zavičajna mjesta , ali ne i jedinstvenu Crnu Goru . Većina od njih u udruženjima ne ističe Crnogorsku zastavu I grb “smetaju im krstovi” ,Njegoš im je "genocidan" ,a Kralj Nikola"fašisoidan" ,a na" Cetinje bi da idu s' pasošom" .Smetao sam Upravi za dijasporu i ja i Udruženje Cetinje , jer sam javno iznosio svoje viđenje rada bivšeg direktora Uprave i njegove pomoćnice. Pretpostvljam da mi je zbog tog kritičkog osvrta na rad tog državnog organa , onemogućeno da produžim Crnogorski pasoš u Generalnom konzulatu u Njujorku. Rekli su mi da za produženje pasoša moram ići u Bar. Do sada nijesam otišao, uz iskreno žaljenje što moja đeca, iako žele , ne mogu da dobiju i Crnogorsko državljanstvo. Zbog gašenja Crnogorskih udruženja po Americi , ja sam osnovao Uniju Crna Gora USA Global. Sve svoje aktivnosti povezujemo sa Asocijacijom dijaspore Crne Gore , koja je naš most saradnje sa matičnom državom , kao i sa ostalim Crnogorskim udruženjima po svim kontinentima.
Rad sa Crnogorskim iseljenicima i udruženjima sam nedavno prepustio svojim saradnicima, jer sam odlučio da se politički aktiviram i dam svoj doprinos razvoju američke demokratije, što nikada neće umanjiti moju ljubav prema Crnoj Gori koju nosim u svojoj duši. Svaki moj budući angažman će između ostalog biti i davanje doprinosa veće i bolje saradnje između moje dvije domovine Crne Gore i Amerike” tako je svoju životnu priču ispunjenu sa puno borbe, kontradiktornosti u životnim odlukama I postupcima, završio Mirsad Jahović ,koji od matične države očekuje samo poštovanje svoje bezrezervne ljubavi prema njoj.

Jedini logični zaključak bi bio da granica angažovanja iseljenika pred i nakon Referenduma 2006. god. se pomjerala izvan verbalnog i prenosila na polje aktivnog angažovanja koje se ogledalo i kroz podršku državnoj politici ali i materijalnom pomaganju različitih političkih struja nastalih kao izraz nacionalnog interesa autohtonih naroda iz Crne Gore, što je u različitim vremenima i društvenim procesima razumljivo, ali nije razumljivo zašto danas u Americi ne postoje udruženja koja su u svom nazivu nosila prepoznatljiva Crnogorska nacionalna imena i imala članstvo koje se izjašnjavalo kao nacionalni Crnogorci ?Ili…takva udruženja postoje , ali ne sarađuju sa jedinom državnom institucijom zaduženom za saradnju sa dijasporom , ignorišući i Diplomatsko konzularna predstavništva Crne Gore u Americi ?
U današnjem vremenu koje nosi puno kriza , političke i bezbjedonosne nesigurnosti u svijetu , ključnih nacionalnih pitanja koje se postavljaju pred Crnu Goru, logično bi bilo da se ista sa više senzibiiliteta okrene Crnogorskim iseljenicima i dijaspori , da se ti odnosi ne grade isključivo na očekivanjma i nadanjima pojedinih političkih subjekata koji nemilosrdno šire podjele i razdore među nama , več studioznim pristupom da se shvati snaga dijaspore, njena brojnost, mogući politički uticaj, utvrđujući činjenice o stvarnoj vezi između iseljenih i domovine, njihovoj nacionalnoj svijesti i stvarnim pripadnostima Crnoj Gori i samo isključivo prema tome da odredi svoje dalje djelovanje.

Vera Kirović
Predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore