ŠTO VEĆI KRST NA GRUDIMA , TO VIŠE GRIJEHA NA DUŠI !
U CRNOJ GORI JE SVE MOGUĆE, PA I TO DA UČITELJICE I SVETOSAVSKI POPOVI SABORUJU VAJBEROM ĐECU –OSNOVCE NA MOLEBANE u Sabornim Hramovima SPC ZA “BLAGOSLOVENI POČETAK ŠKOLSKE GODINE “
Odrasla sam u vremenu kad su se ljudi dijelili na dobre i loše u porodici koja je bila potpuno izvan crkve , uronjena u svakodnevnicu sa svim tehnološkim, modernim dostignućima koji određuju život u 20. i 21. vijeku. Kao ateista rukovođena radoznalošću i u poštovanju kulturne baštine ne samo Crne Gore nego mnogih zemalja koje sam posjetila ulazila sam u crkve, manastire , katedrale ,džamije i sinagoge. Kroz te turističke obilaske učila o raznim kulturama, religijama i načinima na koji se religijski obredi upražnjavanju i kroz te spoznaje gradila svoje poštovanje prema svim različitostima.
Naše ljudske sklonosti, kao i naša uvjerenja često nas navode na izvođenje pogrešnih zaključaka, na sumanute ideje o značenju nekakvih običaja, kao i na iznošenje pretpostavki koje umiju da stvore konfuziju. Čini mi se da se to desilo nakon “molebana za dobro učenje” organizovanog u u neđelju 4. oktobra 2020. g, u Sabornom Hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru. Nakon poziva učiteljice Rade Višnjić preko vajber grupe -đacima odjeljenja V2 OŠ “Jugoslavija “ iz Bara , da prisustvuju molebanu za blagosloveni početak nove školske godine , objavljene su fotografije sa molebana đece koja nakon cjelivanja krsta, u znak poniznosti tokom sаmog bogosluženjа prave Veliku metаniju. Sasvim opravdano zbog svojevrsne zloupotrebe đece krenule su osude po društvenim mrežama i portalima uz komentare da “klanjanja”u pravoslavnoj crkvi nikada nije bilo.
Za mene koja nijesam duboko verujuća, koja ne posjećujem često crkvu i u koju ulazim samo kao osoba savremenih shvatanja koja želi da se upozna sa tradicijom nekog naroda, religijom I načinima na koji se religijski obredi upražnjavanju, je iznenađujuće da oni koji su borci za opstanak CPC i kažu za sebe da su vjernici , a ne znaju šta je mala i velika metanija…zadnju su poistovjetili klanjanjem koje čine muslimanski vjernici prilikom svojih religijskih obreda.
Svojevremeno radeći i boraveći u Rusiji, imala sam prilike da posjetim tamnosnje crkve u Moskvi , Sankt Petersburgu, Volgogradu ,Kazanju itd. Da posmatram kolone vojnika koje su iz unutrašnjosti doveli u Moskvu u posjetu Hrama Hristovog Spasenja. Da ostanem iznenadjena što žene prije ulaska u crkvu pokrivaju glavu . Da prvi put prisustvujem bogosluženju u kojem su vjernici u toku molitve pravili potpuni poklon cijelim tijelom,zatim klecali nа obа koljenа, stаvljali obje ruke nа pod, i čelom dodirivali pod, nаkon toga ustаjali. Moram li napisati da su moje reakcije na viđeno se kretale od iznenađenja, zbunjenosti do šokiranosti. Nakon toga razgovarala sa svojim prijateljima i tada saznala da se u pravoslavlju tjelesni izrаz vjere, molitve i uopšte duševnog stаnjа pokаjаnjа, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti naziva metanija.Da postoje mala i velika metanija. Velika je ova koja je mene šokirala , jer to nikada nijesam vidjela da se radi u Crnoj Gori.Po riječima tada mojih sagovornika velika metanija pruža sliku čovjekovog pada u grijeh i izražava priznavanje njego grešnosti. S druge strane, ustajanje svjedoči o čovjekovom kajanju i obećanju da će voditi bezgrešan život. Po Svetim kanonima pravoslavlja neđeljom se niti kleči , niti posti .U Rusiji sam tada i saznala da Ruska Pravoslavna Crkva od strane države ima svo poštovanje, ali da se ne miješa u politički život zemlje.
Mogla bih o ovom još puno toga da napišem . ali mislim i da je ovo dovoljno …da ukaže da je uticaj Ruske Pravoslavne Crkve od 2004. na djelovanje SPC u Crnoj Gori veliki. Da se sve to znalo i prećutno odobravalo ili bolje rečeno u interesnim zonama “velikih” dogovaralo. Mi treba da se međusobno poubijamo , svađamo , osuđujemo zato što su neki prekršili dogovore , što su neki izmakli kontroli ili što su naočigled svih nas stvarali “ vjersku državu u sekularnoj , građanskoj državi “ .
Ne radimo to …okrenimo se sebi i Crnoj Gori nepodijeljenoj , okrenutoj razvijenim zemljama EU i svijeta.
Nek nam slika đece iz Sabornog Hrama u Baru budu opomena i upozorenje da to nije put kojim treba da idemo. Kakva je to vjera ili Crkva koja zarad bilo čijih interesa, zloupotrebljava ne samo svoje kanone nego i đecu.Koji grijeh ta đeca imaju , da bi se metanisanjem neđeljom u SPC kajali?
Jedini njihov grijeh vidim u tome što su rođeni u ovakvom društvu đe je sve izgubilo smisao, đe je opstanak ili dolazak na vlasti bitniji od njihovog dostojnog života , školovanja i putovanja na kojima bi upoznavali nove kulture, ljude i običaje!
Jesu li litije, molebani, metanisanje budućnost naše đece ? Ako smo im svojim ćutanjem , nečinjenjem ili podržavanjem onih koji su izdali Crnogorske nacionalne interese i s tim im obezbijedili povratak u srednji vijek NE BILO NAS !!!
Vera Kirovic
predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore
Uprava za Dijasporu Crne Gore