VII – VIŠEVJEKOVNO PUTOVANJE OD DUŠE DO SRCA
CRNOGORCI U MEKSIKU -CRNA GORA U DUŠI, A MEKSIKO U SRCU
DALI SE MI SJEĆAMO NJIH , KAO ONI NAS ?
U zemljama Južne Amerike :Argentini, Boliviji, Brazilu, Čileu, Paragvaju, Peruu, Urugvaju, Venecueli i Meksiku imamo crnogorske iseljeničke kolonije u kojima žive potomci iseljenika iz Crne Gore druga, treća, četvrta i čak i peta generacije čija nacionalna svijest i svijest o porijeklu uglavnom zavisi od porodičnog vaspitanja i eventualnih veza s rodbinom u matičnoj zemlji, koje su najvećim dijelom prekinute još za vrijeme Drugog svjetskog rata. Oni danas ne znaju Crnogorski jezik, nikada nijesu bili u Crnoj Gori, ali znaju da je Crna Gora njihova postojbina, iz koje su njihovi đedovi i očevi morali da odu , neki zbog političkih , a neki zbog ekonomske ugroženosti (siromaštva) .
Najveći broj potomaka crnogorskih iseljenika u Južnoj Americi , oko 90% danas su vjernici katoličke crkve, iako su im đedovi bili pravoslavci . Bili su izloženi nizom negativnih faktora , veoma jakim uticajem katoličke crkve , dominantne u zemljama Južne Amerike , miješanja s drugim doseljenicima, zakoni o hispanizaciji imena novorođene đecei diplomatskim aktivnostima susjednih država koji su Crnogorsku dijasporu prisvajali .
Crnogorci su u Južnu Ameriku počeli da dolaze još u XVII vIjeku, uglavnom su bili pomorci, su stizali i u Meksiko, Gvatemalu, Panamu i Kubu, a Puerto Riko , zabilježeno je da se tu oko 1798. trajno naselio prvi čovjek sa naših prostora Jovan Gojković, rođen 1764. u Herceg Novom, koji je kao trgovac tamo stekao veliki kapital.
U arhivama –registrima južnoameričkih država mogu se naći podaci o prvim masovnijim naseljavanjima i videti prezimena iz Crne Gore ,koja su Crnogorski iseljenici su, da bi olakšali izgovor svog prezimena, izostavljali slovo J ili ga zamjenjivali slovom I, jer se na španskom J izgovara kao naše H. Slično se dešavalo sa onima koja sadrže slovo Đ, odnosno Dj, đe se izostavljalo J ili D. U hispanskom svijetu se dodaje i drugo prezime (majčino)-đe uvijek prvo prezime do imena označava očevo prezime dok se drugo prezime nasljeđuje od majke.
Nacionalna svijest se očuvala bez obzira na vjersku pripadnost .Ponosni su na svoje crnogorske korijene, njeguju tradiciju zavičaja svojih predaka. Po svom načinu djelovanja i ponašanja i načinu života oni su se integrisali I postal ravnopravni u društvima zemljama prijema , ali po svome etničkom korijenu oni su Crnogorci.
Pošto Asocijacija dijaspore Crne Gore ima članove u svim navedenim zemljama Južne Amerike , u VIŠEVJEKOVNOM PUTOVANJU OD DUŠE DO SRCA će biti zabilježene i njihove životne priče , u ovoj VII ću pisati o Crnogorskim iseljenicima u Meksiku , o kojima se u Crnoj Gori najmanje zna.
Po riječima Karine Kuljache Morales predsjednice Crnogorske zajednice Meksika i Kariba, najveća koncentracija crnogorskih iseljenika u Meksiku je u gradu Hermosiljo, u saveznoj državi Sonora, đe danas živi više od 300 porodica crnogorskih migranata koji su željni, da budu prepoznati u Crnoj Gori da saznaju više o Crnogorskoj istoriji, precima, kulturi i da nauče Crnogorski jezik. Ističe da se do te brojke došlo na osnovu istraživanja koje su sproveli na osnovu podataka Instituta za migracije, kao i luke ulaska od 1904. godine kada je otpočeo veliki talas imigracije iz zemalja bivše Jugoslavije.Na osnovu tih podataka 19.000 imigranata iz pomenutih zemalja ušlo je u Meksiko. Tada u Meksiko počinje pristizati i veliki broj Crnogoraca. Mjesto u Sonori u kojem žive se popularno zove „La Vichada ili Los vichis“ (vichi-vić) zato što većina stanovnika nosi prezime koje se završava sa „vich-vić “. Crnogorski migranti su pored države Sonora uglavnom naseljavali i San Migel Haljende, Halisko, Kvintana Ro, Meksiko Distrito Federal, Tihuanu. Najviše zato što su te zone blizu mora i što se nalaze blizu USA.
Karina Kuljacha Morales je rođena 18.marta 1973.godine u Meksikaliju , Južna Kalifornija. Diplomirani je nutricionista , studirala nutricionizam i marketing. Samohrana je ajka je dvije ćerke, Fernande, 23 godine, koja ove godine završava međunarodno pravo i Kristen, 20 godina sa poremećajima iz spektra autizma, koja završava srednju školu . Jedan od osnivača Fondacije u Meksiku i Sjedinjenim Državama posvećenih stvaranju akcija u korist autizma i prava osoba sa autizmom, kao i promovisanju socijalne inkluzije u Meksiku i Sjedinjenim Državama.Takođe je jedan od osnivača i predsjednik Crnogorske zajednice Meksika i Kariba.
Karina Kulacha Morales je treća generacija porodice Kulacha u Meksiku. A o dolasku svojih predaka u Južnu Ameriku kaže da su 28. septembra 1928. godine brodom iz Kotora napustili Crnu Goru Simon Kuljača Mitrović, Đuro Kuljača. Mitrović, Marko Kuljača Radović, Huan Kuljača Gracum .Simon i Jovan su sinovi Zorke Mitrović Radović (rođene 1883.g. u Kuljače Crna Gora ) i Lucasa Kuljače.
Tokom rata, Lucas Kuljača, suprug Zorkin , bio je vodnik u vojsci bivše Jugoslavije, danas Crne Gore. Ona je bila medicinska sestra u bolnici u kojoj je uništena bombardovanjem . Zorka i još petoro ljudi iz bolnice preživjelo je to bombardovanje i prebačeno u ratni bunker gde su držani 30 dana na hlebu i vodi. Kada je izašla iz bumkera saznala je da joj je muž poginuo.
Marka i Huana je odgojila Zorka Mitrović To su razlozi zbog čega su se njih čertvorica 1928.g.zajedno uputila u Meksiko u borbi za opstankom . U Verakruz su stigli brodom, a odatle su otputovali u Guaimas Sonora, državu koja se graniči sa granicom Meksika i Sjedinjenim Državama. Pomogao im je Don Pablo Pablovič koji je već bio poznati zemljoradnik iz oblasti Sonora i koji je pomagao svojoj braći Crnogorcima koji su stizali u to područje.
Simon Kuljača odatle odlazi u Arizonu, Nevada,da bi radio u rudnicima kamena , nakon čega se preselio u KANADU đe je postao aktivni član Masonske lože, oženio se, ali nije imao đece. On i supruga su sahranjeni u Kanadi.
Marko Kuljača Radović je ostao u Gvajmas Sonori da se bavi ribarenjem .Poginuo u tom gradu u nesreći, nije imao đece i nikada se nije ženio. Njegovi ostaci leže na groblju Guaimas bez njegove porodice.
Huan Kuljača je postao vrlo poznat u zemljama Južne Amerike zbog svojih komercijalnih poslova i poznatim prodavnicama modne odeće u to vreme i živeo si u Kaborki,Umro je u poznim godinama . Nije imao đece.
Đuro Kuljača Mitrovič je đed Karine Kulache Morales, rođen je 1910. godine na Svetom Stefanu, a preminuo 1967.g. u Meksikaliju. Sa 18 godina je napustio Crnu Goru i jedini je ostao da radi (u Guaimas Sonori )sa porodicom Pablović koja je pomagala Đuru i on je svojim radom uspio je da kupi svoju zemlju i otvori prodavnice. Đuro se oženio Manuelom Lerma koja je živela u Guaimas Sonora sa kojom je imao dvanaestero đece od toga 8 kćerki i 4 sina : Jolanda, Celia , Graciela, Lukas, Marta, Markos, Simon, Danica, Elsa , Zarina , Jovanka, Erik, koji imaju 29 –toro djece I koji žive u san Diegu, Meksikaliji, Santa Monici , Gvadalaharti Halsiku, Tihuani, Kaliforniji,različitog obrazovanja od srednjie škole i visokoškolaca inžinjera, ekonomista, pravnika, ljekara.
Babi Zorki Mitrović Radović njena porodica, njena đeca i nećaci su slali novac u Crnu Goru i na kraju je doveli u Meksiko, đe je živeo njen najmlađi sin Đuro Kuljača, Pomagala je svojoj snahi Manueli Lerma u podizanju đece . Stalno je putovala u Kanadu da posjeti svog drugog sina Simona i u Kaliforniju njene rođake Radoviće koji su tamo živjeli.
Đuro Kuljača je preminuo od iznenadnog srčanog udara dok je vršio žetvu usjeva na svojoj zemlji u 56. godini, njegovi posmrtni ostaci se nalaze u opštinskom groblju grada Ermosiljo, Sonora. Baba Zorka se nakon toga sa snahom Manuela Lerma i Đurovom đecom preseljava u Meksikali u Donjoj Kaliforniji kako bi bio blizu svoje rodbine u Kaliforniji i tu su ostali da žive. Zorka Mitrović Radović je preminula 1969. dvije godine nakon smrti svog sina.Đurova supruga Manuela Lerma preminula je u 78. godini u Meksikaliju u Donjoj Kaliforniji .
Karina Kulacha Morales mi je hronološki ispričala rodoslov svoje porodice , potvrđujući mi već ranije formirano mišljenje da koliko god da u Crnogorski iseljenici bili izloženi pritiscima , asimilacijama i bez obzira što ih mnogi smatraju hispano crnogorcima sačuvali su svoj patrijahalni odnos unutar porodice, đe se poštuje riječ starijega koji ih je učio da je Crna Gora njihova domovina i da unutar porodice moraju sačuvati običaje i tradiciju zavičaja svojih predaka.
Upravo takvo vaspitanje koje je od svoje babe Zorke dobio Karinin otac Lukas , koji je to prenio na svoje petoro đece Jorge, Karina, Alexander, Jovanka, Jokebeth Catalina su razlozi zbog kojih su oni okrenuti Crnoj Gori i vrlo aktivni članovi Crnogorske zajednice u Meksiku , čiji je predsjednik Karina Kuljacha Morales,koja u ime svih Crnogorskih iseljenika i njihovih nasljednika iz Meksika i Kariba apeluje na Crnogorsku Vladu da ih prepozna kao Crnogorsku zajednicu koja želi da gradi mostove saradnje sa matičnom državom , iskazujući želju d a im se izađe u susret i imenuje makar počasni konzul Crne Gore u Meksiku , jer je nemoguće ostvariti komunikaciju sa matičnom državom preko Generalnog Konzulata u Njujorku koji je nadležan za Meksikoi koji im blagovremeno ne odgovarao na proslijeđene dopise i zahtjeve.
Koji su razlozi za ovakvo postupanje države Crne Gore prema Crnogorskim iseljenicima? Možda zato što su CRNOGORSKI ISELJENICI i nacionalno se indetifikuju sa Crnom Gorom jer je za njih Crna Gora postojbina, đedovina, matica, zavičaj, bila i ostala rodna gruda čije običaje i tradiciju čuvaju pos vim kontinentima ?
Kad sagledamo dosadašnje ne/ postupanje logično pitanje se nameće da li je Crnoj Gori potrebna CRNOGORSKA DIJASPORA i ISELJENICI ? Sjećamo li se mi njih bar onoliko , koliko oni nas ?
Krajnje je vrijeme da se Crna Gora okrene sebi i posveti mnogo više pažnje onima koji je vjekovima nose u srcu i duši , bez obzira đe stvaraju egzistenciju !
Vera Kirović
Predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore
Uprava za Dijasporu Crne Gore