LJUBAV …BURCU …AŞK Ljubav je najtačnija životna vaga , vidi dobro u čovjeku i čovjeka u dobru …

LJUBAV …BURCU …AŞK
Ljubav je najtačnija životna vaga , vidi dobro u čovjeku i čovjeka u dobru …
Rečenica koja meni puno znači , jer sa njom uvijek počinjem pričati o Crnoj Gori , o onima koji su u njoj i koji meni život znače –mojoj porodici , prijateljima i svakom građaninu Crne Gore , đe god da je ako Crnu Goru nosi u srcu.
Danas ovom rečenicom počinjem pisati o Burcu Karak , ženi koja u sebi nosi ljubav prema svemu što se nađe u njenom vidokrugu. Žena borac , moja vučica , pahuljica za koju sam sigurna da će svojom energijom i ljubavlju (svih koji je okružuju uključujući i mene) kao ona pahuljica umotana u grudvu , koja izazove lavinu , pobijediti bolest , koja svima nama može da se desi , a Burcu o njoj ne priča…Jedino što je u noći kad joj je biopsija urađena na tu temu rekla : “Allah nikad nije rekao da će put biti lak. Ali je je rekao i da je Bog uvijek sa bolesnikom “
Njen izbor da pijemo kafu i čaj u pola noći je vidikovac na jednom od brda poviše Bosfora .Mjesto đe se se prošlost susreće sa sadašnjošću ,linija koja razdvaja život od mezarja u opštini Ejüp i koje je dobilo ime Piere Loti po pseudonimu poznatog francuskog moreplovca i književnika Louisa Marie Julien Viauda , koji je na tom mjestu pisao o svojoj neostvarenoj ljubavi prema Osmanlijki Aziyade Hanim i zaljubljenosti u Istanbul.
Dok Burcu priča o toj ljubavi , ja kažem" ja ću da pišem o ljubavi između tebe i Hakan Sulu , to je ljepša ljubavna priča , ostvarena i uzajamna". U danu kad je Burcu primila svoju prvu dozu hemoterapije Hakan je otišao kod frizera i ošišao svoju kosu tj.obrijao svoju glavu , potvrđujući da se život i ljubav ne traži u frizuri -kosi , lijepom izgledu nego u svakom postupku koji polazi od onog što nosimo u srcu.
Burcu u srcu nosi ogromnu ljubav prema životu , porodici, prijateljima , Turskoj, Istanbulu i tu ljubav želi da podijeli sa mnom , na način šetnje ulicama grada njenog djetinjstva , spremanjem turskih jela za mene , priče o vjeri ne samo u Alaha , već u svakog dobrog čovjeka . Nas je povezao jedan dobar čovjek , zajednički prijatelj Suat Nurkan , kojem baš i nije lako , jer mora da mi prevodi sve rečeno. A rečenog je puno i iz svega se prepoznaje ljubav . Zato Burcu draga moja pahuljice , snažna ženo, moja vučice iz ove borbe ćeš izaći kao pobjednik od kojeg svi mi koji te podržavamo , možemo da učimo , da nije teško ništa što nam se desi na životnom putu,da bi pali duhom i da se svaka prepreka može prevazići ako u sebi nosimo vjeru i ljubav .
Kao i sinoć dok smo šetali ulicama Ejüpa, tvoja ruka će biti u mojoj uvijek , jer porodicu ne čine samo oni sa kojima si u krvnom srodstvu . Čine je i oni koji nas drže za ruku , onda kad su nam potrebni , a ja želim da ti prenesem dio svoje energije , ljubavi i emocije i iz nje uz sve ostale podrške koje imaš od ljudi koji te vole , da crpiš snagu i da nikada ne odustaneš od borbe , koliko god da ti se nekad učini da je teško.
Ljubim te !

LJUBAV …BURCU …AŞK
Ljubav je najtačnija životna vaga , vidi dobro u čovjeku i čovjeka u dobru …
Rečenica koja meni puno znači , jer sa njom uvijek počinjem pričati o Crnoj Gori , o onima koji su u njoj i koji meni život znače –mojoj porodici , prijateljima i svakom građaninu Crne Gore , đe god da je ako Crnu Goru nosi u srcu.
Danas ovom rečenicom počinjem pisati o Burcu Karak , ženi koja u sebi nosi ljubav prema svemu što se nađe u njenom vidokrugu. Žena borac , moja vučica , pahuljica za koju sam sigurna da će svojom energijom i ljubavlju (svih koji je okružuju uključujući i mene) kao ona pahuljica umotana u grudvu , koja izazove lavinu , pobijediti bolest , koja svima nama može da se desi , a Burcu o njoj ne priča…Jedino što je u noći kad joj je biopsija urađena na tu temu rekla : “Allah nikad nije rekao da će put biti lak. Ali je je rekao i da je Bog uvijek sa bolesnikom “
Njen izbor da pijemo kafu i čaj u pola noći je vidikovac na jednom od brda poviše Bosfora .Mjesto đe se se prošlost susreće sa sadašnjošću ,linija koja razdvaja život od mezarja u opštini Ejüp i koje je dobilo ime Piere Loti po pseudonimu poznatog francuskog moreplovca i književnika Louisa Marie Julien Viauda , koji je na tom mjestu pisao o svojoj neostvarenoj ljubavi prema Osmanlijki Aziyade Hanim i zaljubljenosti u Istanbul.
Dok Burcu priča o toj ljubavi , ja kažem" ja ću da pišem o ljubavi između tebe i Hakan Sulu , to je ljepša ljubavna priča , ostvarena i uzajamna". U danu kad je Burcu primila svoju prvu dozu hemoterapije Hakan je otišao kod frizera i ošišao svoju kosu tj.obrijao svoju glavu , potvrđujući da se život i ljubav ne traži u frizuri -kosi , lijepom izgledu nego u svakom postupku koji polazi od onog što nosimo u srcu.
Burcu u srcu nosi ogromnu ljubav prema životu , porodici, prijateljima , Turskoj, Istanbulu i tu ljubav želi da podijeli sa mnom , na način šetnje ulicama grada njenog djetinjstva , spremanjem turskih jela za mene , priče o vjeri ne samo u Alaha , već u svakog dobrog čovjeka . Nas je povezao jedan dobar čovjek , zajednički prijatelj Suat Nurkan , kojem baš i nije lako , jer mora da mi prevodi sve rečeno. A rečenog je puno i iz svega se prepoznaje ljubav . Zato Burcu draga moja pahuljice , snažna ženo, moja vučice iz ove borbe ćeš izaći kao pobjednik od kojeg svi mi koji te podržavamo , možemo da učimo , da nije teško ništa što nam se desi na životnom putu,da bi pali duhom i da se svaka prepreka može prevazići ako u sebi nosimo vjeru i ljubav .
Kao i sinoć dok smo šetali ulicama Ejüpa, tvoja ruka će biti u mojoj uvijek , jer porodicu ne čine samo oni sa kojima si u krvnom srodstvu . Čine je i oni koji nas drže za ruku , onda kad su nam potrebni , a ja želim da ti prenesem dio svoje energije , ljubavi i emocije i iz nje uz sve ostale podrške koje imaš od ljudi koji te vole , da crpiš snagu i da nikada ne odustaneš od borbe , koliko god da ti se nekad učini da je teško.

Vera Kirović