KO MOŽE BITI CRNOGORSKI DRŽAVLJANIN/KA?
KOME VJERUJE , A KOME NE VJERUJE DRŽAVA CRNA GORA -PO KOJIM KRITERIJUMIMA SE DO SADA STICALO CRNOGORSKO DRŽAVLJANSTVO?
KOJI RAZLOZI SU DA DRŽAVA CRNA GORA NE VJERUJE SVOJIM GRAĐANIMA, A TUĐIM VJERUJE ?
Osvrt na ćutanje Crne Gore i nemogućnost crnogorskiih iseljenika da ostvare svoje pravo da dobiju crnogorsko državljanstvo po osnovu porijekla
U nekim uređenim sistemima i normalnim životnim okolnostima malo ko raspravlja i diskutuje o svojoj pripadnosti državi i svom identitetu,kao što smo mi primorani svakodnevno da radimo. Da li se iko od nas zapitao zbog čega je kod nas narušen ośećaj kontinuiteta šta smo bili,šta smo sada i đe nas sve ovo vodi i šta ćemo mi to postati? Razmišljam o dijelu crnogorskih građana koji su kroz različite mehanizme adaptacije na dnevno političke situacije došli do brzih promjena u prioritetima sistema vrijednosti ,reorganizovali svoje živote i sisteme potpore, što je neminovno dovelo do iskrivljene slike sebe, svoje pripadnosti.Koliko su vladajuće strukture svojom selektivnim odnosom i podjelom na građane na podobne “ njima” i one druge , opet po njihovim interesnim kriterijumima doprinijeli ovom stanju , u kojem nije ugodno živjeti , u kojem su mnogim našim građanima ugrožena prava…prvenstveno pravo na samoopredeljenje i ostvarivanja stečenog prava na crnogorsko državljanstvo po osnovu porijekla, kao jednom od ključnih identitetskih pitanja i očuvanja pripadnosti državi Crnoj Gori crnogorske dijaspore i iseljenika ?
Ovih dana je u žiži interesovanja došla dodjela počasnih državljanstava u periodu nakon obnove državnosti od 2008. na ovamo , pa smo došli do saznanja da je i ovo kao i mnogo urađenih stvari kojima su se doticali nacionalni interesi urađeno netransparentno .
Uvidom u objavljeni spisak od strane CGO, koji je okviru programa Jednake mogućnosti, u dva navrata – u avgustu 2013. i u julu 2015. – prikupljao informacije o spisku lica koja su shodno Zakonu o državljanstvu dobila tzv. počasna državljanstva, se nameće opravdano pitanje zbog čega su 203 lica, tj. 258 lica do maja 2020. , lica od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore? Njih su po Zakonu o državljanstvu trebali predložiti Predsjednik Crne Gore, Predsjednik Skupštine Crne Gore ili Predsjednik Vlade Crne Gore na osnovu procjene koju sami naprave(?), ali u svim slučajevima nije bilo tako, predlagači su mimo Zakona bila i pojedina Ministarstva. O prijemu je odlučilo Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave.
Crnogorski zakonodavni okvir je, u pogledu načina i uslova sticanja crnogorskog državljanstva, restriktivan , i ako pogledamo spisak stečenih “ počasnih državljanstava” , opravdano je nezadovoljstvo naše mnogobrojne dijaspore i iseljenika , koje to svoje pravo ne mogu ostvariti u matičnoj državi , jer na ovom spisku u značajnom broju se radi u javnosti nepoznatim licima, bez jasnog obrazloženja i javnog objavljivanja prijedloga i konačnih odluka, što otvara širok prostor za indicije da se zloupotrebljava ovaj institut, jer nema ubjedljivog razloga da se zainteresovana javnost ne upozna sa razlozima koji neko lice čine licem od posebnog značaja i interesa za Crnu Goru. Takođe uvidom u taj spisak se dolazi do zaključka da je davanje počasnih državljanstava kontraverznim licima direktno nanijeta šteta ne samo državi Crnoj Gori već i onim licima koja su ta državljanstva dobila na osnovu nespornih zasluga.
Zakon o crnogorskom državljanstvu u članu 4 propisuje da se «crnogorsko državljanstvo stiče: 1) porijeklom; 2) rođenjem na teritoriji Crne Gore; 3) prijemom; 4) po međunarodnim ugovorima i sporazumima.
Pravo crnogorske dijaspore i iseljenika na crnogorsko državljanstvo , koje po svim međunarodnim standardima bi trebali ostvariti u Crnoj Gori , po osnovu svog porijekla , je pokušano biti kompezovano na osnovu izdavanja iseljeničke knjižice, “simboličnog dokumenta” , što god da to znači (?), a po kom naši iseljenici ne mogu ostvariti ni jedno svoje pravo, sem ličnu identifikaciju prilikom boravka na teritoriji Crne Gore , jer u matičnu državu ulaze kao strani državljani sa ličnim dokumentima- putnim ispravama zemalja prijema.
U više navrata smo do sada iznosili nadležnim institucijama zahtjeve naše mnogobrojne dijaspore i iseljenika za ostvarivanja sticanja prava na crnogorsko državljanstvo. Uvijek je bio odbijajući odgovor , sa pozivanjem na Zakon o crnogorskom državljanstvu i internim obrazloženjima , koja su danas nakon svih ovih poslednjih dešavanja više nego neozbiljna, a odnosila su se na izborne procese. Pravo na upis u birački spisak imaju samo crnogorski državljani koji imaju mjesto prebivališta u Crnoj Gori duže od dvije godine, pa je za očekivati da nadležne službe znaju u svakom momentu ko boravi na našoj teritoriji i u kojem vremenskom periodu .Ako nije tako , onda mi imamo mnogo veće probleme ,od svih sa kojima je crnogorsaka javnost upoznata!!!! Pravo na upis u birački spisak se ne može ostvariti u dvije različite države,a ako je bilo takvih slučajeva to je zloupotreba i kršenja zakona i matične države i zemlje prijema i zbog eventualno takvih pojedinaca , ne mogu biti ugrožena prava naše cjelokupne dijaspore i iseljenika .
Zloupotreba davanja počasnih državljanstava je diskriminacija, jer se narušava institut državljanstva i obesmišljava brojne zabrane i ograničenja Zakona o državljanstvu, sa kojima su najviše pogođeni naši iseljenici i njihovi nasljednici.
Postoji značajan prostor i potreba za preispitivanje važećih zakonskih rješenja i uvođenje dodatnih instituta koji bi uvažili realnost i razradili predmetnu materiju u pogledu dodjele crnogorskog državljanstva. Možda treba imati u vidu paralelnu praksu zakonskih rješenja zemalja u okruženju u kojem recimo Republika Hrvatska , u nekim slučajevima, uz sticanje hrvatskog dopušta i zadržavanje jednog ili više stranih državljanstava. Zadržavanje stranog državljanstva dopušteno je:
1. kada se hrvatsko državljanstvo stiče na osnovu braka s hrvatskim državljaninom,
2. kada ga stiče iseljenik, njegovi potomci do 3. stepena srodstva po direktnoj liniji (djeca, unuci, praunuci) i njihovi bračni drugovi,
3. kada je u pitanju stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Hrvatsku i njegovom bračnom drugu,
4. maloljetniku,
5. osobama koje traže ponovno primanje u hrvatsko državljanstvo,
6. pripadnicima hrvatskog naroda koji žive u inostranstvu.
Asocijacija dijaspore Crne Gore će inicirati u narednom periodu , kroz izmjene i dopune postojećeg Zakona o državljanstvu , da se omogući crnogorskim iseljenicima i njihovim nasljednicima da ostvare svoje stečeno pravo na crnogorsko državljanstvo po osnovu porijekla .
Insistiraćemo da država Crna Gora promijeni svoj odnos prema svojim iseljenicima i dijaspori,pa u narednom periodu , za razliku od dosadašnje prakse, nek onima koji vode državnu politiku i sprovode Strategije saradnje sa dijasporom i iseljenicima sem njihovih milionskih deviznih doznaka ,humanitarnih podrški i ulaganja u razvoj crnogorske ekonomije, budu prioritetno važna prava crnogorskih iseljenika , na osnovu kojih čuvaju svoje veze sa maticom, na osnovu kojih mogu da uče svojenasljednike da pripadaju Crnoj Gori i svim njenim posebnostima koje čuvaju njenu cjelovitost.
Omogućimo našim iseljenicima i njihovim nasljednicima da budu ono što su bili i njihovi đedovi i prađedovi , da budu sastavni dio Crne Gore i da s ponosom ističu sve naše posebnosti, veličinu duha i ośećaje za pravičnost koji nikada nije stremio tuđem.
Počnimo da vjerujemo crnogorskoj dijaspori i iseljenicima jer njihova emocija nikada nebi bila rušilačka prema suverenosti i teritorijalnom integritetu matične države !
Dajmo im ono što im rođenjem i porijeklom pripada !
Dajmo im bar onoliko koliko smo dali onima koji vidimo nit imaju emociju, ni izgrađenu pripadnost državi Crnoj Gori , a ni ispunjenje uslova da su se ili se zalažu za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore.
Vera Kirović
predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore
Uprava za Dijasporu Crne Gore