Čovjek humanost u sebi nosi i daje

Čovjek humanost u sebi nosi i daje

ČINI DOBRO, DOBROM SE MORA VRATITI …KAD, TAD…

Gledam kroz prozor svog stana u Istanbulu , kiša i snijeg se smjenjuju danima …gledam luster u svojoj sobi, ne podrhtava…tražim pukotinu na zidu , nema je …ali sam tužna …moje misli su sa ljudima iz Kahramanmarasa , Adiyamane, Adane, Diyarbakira, Gaziantepa, Hatayja, Kilisa ,Malataye, Osmaniye , Sanliurfe i meni nepoznatih mjesta iz Sirije koja su zahvaćena katastrofalnim zemljotresom od prije par dana.
Koliko je čovjek malen i beznačajan u odnosu na prirodu i njenu silu , koja za par sekundi uruši sve do temelja.Za tih par sekundi sve ono za čim trčimo, jurimo , svađamo se i zamjeramo jedno drugima nestane …nestanemo mi , nestaju naši najrođeniji. Saosjećam sa svima njima , koji umjesto da uživaju sa svojom djecom , oni ih traže ispod ruševina vlastitih domova … Saosjećam sa onom bespomoćnom dječicom , koje je jedan tren prirodne katastrofe ostavio u životu , ali uskratio ljubav roditelja koja su ostala u ruševinama njihovog srećnog djetinjstva.
Gledam snimke u kojima se oblakoderi ruše kao kule od karata ,gledam spasioce iz mnogih zemalja koji rizikuju svoje živote i osmjeh na njihovom licu kad shvate da su spasili još jedan život . Koliko nesebičnost čovjeka čini čovjekom,kap veselja znači zračak sunca ,novu nadu,jaču volju u iskonskoj borbi za život,kad se život od života iz ruku sudbine krade i otima.
Sa dubokim respectom pratim konvoje šlepera , koji prenose humanitarnu pomoć , koji su sakupili članovi Turkiye Bosna Sandzak,Anadolu Yakasi Bosna Sandzak Pendik, Alim Grup, Bstrb i mnoga druga udruženja čiji su članovi porijeklom sa Balkana. Divim se predsjednicima udruzenja Bosna Sandzak Sivas,ogranaka AK partije i MHP-a koji su iz Istanbula kao dobrovoljci pošli u zonu zahvaćenu zemljotresom.
Radujem se svakoj donaciji i finansijskoj uplati članova Asocijacije dijaspore Crne Gore od Amerike , preko Evrope i Crne Gore.
Zatim mi neko pošalje slike srušenih zgrada i gradjevinara koji je umjesto statike razvijao konsalting usluge po Crnoj Gori u kojoj je htio da pobjegne, ostavljajući iza sebe hiljade zatrpanih ljudi . Može li čovjek pobjeći od svoje savjesti ?
Divim se snazi države Turske , koja i u ovom haotičnom stanju izazvanom zemljotresom , zna da pomogne svojim građanima ali i da kazni one koji ne prezaju da se ogriješe i posegnu za tudjom mukom ili donacijom .
Čitam komentare onih koji su se pogubili u tami svojih vjerskih ubjeđenja …u svom neznanju, nerazumijevanju, mržnji prema svakoj različitosti !Kakva je to vjera , koja vam ne brani da se radujete tuđoj nesreći ? Koja je to “svetinja” kojoj se priklanjate i od koje očekujete da vas zaštiti od mržnje, primitivizma , otimačine ?Jeste li se ikada zapitali čemu sve to ...jeste li svjesni da će vas pojesti vlastita mržnja i sva činjenja koja ste uradili pod paravanom vjere na prostorima bivše Jugoslavije!
Zaustavite se ljudi u mržnji … Ne događa se loše uvjek tamo neđe ! Danas se događa našim prijateljima iz Turske iSirije … Pomislite bar na tren da ovo može da se desi i vama i vašem krovu nad glavom ! Čime ćete se hvaliti i nad čijom mukom ćete likovati, ako i vama izmakne tlo pod nogama? Ako vama padne težak kamen na srce? Što ako u trenu nestane sve za što živite, i ljudi i kuće i auta i skupocjene cipele i torbe, čak i vjerski objekti , zbog kojih oćete sve crnogorsko da satrete sa lica zemlje ! Hoćete li onda razmišljati čije su crkve , vaše ili naše i ko je organizovao koji skup od onih koji se ośećaju i izdano i ugroženo u svojoj državi ?
Ako je imalo ostalo ljudskosti u vašem srcu , shvatićete da se nikada loše ne događa samo tamo neđe daleko,i tek tada će vam život dobiti smisao i bićete okrenuti ljudima sa kojima morate da se susrećete , da živite i čije različitosti treba da uvažavate , jer smo svi mi jedno. Uvijek smo bili jedno. I svi ratovi izazvani zbog tuđih interesa se vode ođe, ne tamo. I glad je zavladala ođe, ne tamo. I poplave se događaju ođe... i zemljotresi …. i bolest.
Dok vam srce ne ośeti tuđu bol i nemoć, nećete nikada živjeti ispunjeno. Bogatstvo je skriveno u veličini davanja , prvenstveno ljubavi . Dokle god živite samo kako bi grabili, otimali i uzimali s polja života i punili džepove vaše ili tuđe isto je , praznit ćete vlastitu dušu. Jer takav duh ne razumije, slijep je i gluv.
Događa se sve ovo i vama , ne likujte nad razrušenim domovima ovih nesrećnih ljudi . Stavite prst na čelo, povređujući njih, povređujući nas najviše ćete povrijediti sebe ! Od sudbine se ne može pobjeći ! Vidite li? Sve ovo se događa i vama . Imate velike planove u životu? Što oni uključuju? Prestiž? Dobro auto? Stan? Imovinu i dobro radno mjesto? Odlazak u crkvu i kad treba i kad ne treba, u inat nama , a zarad interesa nekih drugih , tuđih država .
Stanite na trenutak i udahnite. Zamislite ... U nekoliko mili-sekunda sve nestane. Uruši se do temelja. Pogledajte svoj odraz u ogledalu, barem danas. Ne likujte . Danas se odlučite za ośećaje. Za ono neopipljivo. Śetite se onih koje ste ostavili iza sebe i onih koje svojim postupcima želite poniziti. Śetite se i onih koje volite. Đe su? Śetite se ljudi, ne stvari, ne kuća, ne auta, ne crkvi !
Čujete li jauk onih majki koje ukopano stoje iza ruševina svog doma i života ? Čujete li tišinu bola , koja onom nesrećnom ocu ne da da ostavi ruku svoje mrtve kćerke !Ja ga čujem i ośećam ga u svakome mišiću, u dahu i na licu. I bolno je jer se događa ispred mojih očiju. Događa se i vama i meni. Događa se nama. Otvorite oči i srce , ako ne možete voljeti one koji se drugačije mole onom u kojeg vjeruju , bar ne likujte nad bolom i saośećanjem svih nas , koji smo suprostavljeni vama i vašim ideologijama , jer znamo da su pakost i zloba poput bumeranga...vrate se kad, tad.

Vera Kirovic
predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore