Kad u čovjeku vidiš čovjeka

Moje podjele su i dalje na dobre i loše... Još uvijek ne prepoznajem imena,prepoznajem samo ljude i neljude,onako kako sam naučena u djetinstvu.
Moja generacija je odrastala uz pjesme i muziku koju danas slušaju moji prijatelji i saradnici iz zemalja Balkana stalno nastanjeni u R.Turskoj.
Moja generacija je recitovala poeziju Lorke,Prešerna,Maksimovićke,Zupca,Nikolića.
Moja generacija je "Gorski vijenac" učila "napamet" ne tragajući za Njegoševom genezom.
Lalić i Ćopić su bili obavezna lektira.Kad jednom pročitaš Branka Ćopića,zauvijek ti ostane poruka koju je svojim djelima poručivao: "Gdje su u ljudima granice?!Nema u čovjeku ni Vlaha ni Turčina !Postoji samo golema ljudska bijeda i nevolja.Jednako Vlaška i Turska!"
Srećna što pripadam onima koji u čovjeku vide čovjeka i što sam još u djetinjstvu naučena da su vazda ljudi bili ljudi,a neljudi neljudi,a to nema veze sa vjerom ,nacijom ekonomskim statusom ili političkim opredjeljenjem.Svako od nas nosi ono što mu u "obraz može stati" zbore moji bjelopavlići.

Vera Kirović

predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore