Gledam kroz prozor svog doma u Baru kiša i dalje lije…gledam luster u svojoj sobi, ne podrhtava…tražim pukotinu na zidu , nema je …ali ja sam tužna …moje misli su sa ljudima iz Hrvatske,Petrinje,Siska …Koliko je čovjek malen i beznačajan u odnosu na prirodu i njenu silu , koja za par sekundi uruši sve do temelja.Za tih par sekundi sve ono za čim trčimo, jurimo , svađamo se i zamjeramo jedno drugima nestane …nestanemo mi , nestaju naši najrođeniji. Saosjećam sa svima njima , koji umjesto da svojim najrođenijim proslavljaju Božične dane , oni ih traže ispod ruševina …
Čitam komentare onih koji su se pogubili u tami svojih vjerskih ubjeđenja …u svom neznanju, nerazumijevanju, mržnji prema svakoj različitosti !Kakva je to vjera , koja vam ne brani da se radujete tuđoj nesreći ? Koja je to “svetinja” kojoj se priklanjate i od koje očekujete da vas zaštiti od mržnje, primitivizma , otimačine ?Jeste li se ikada zapitali čemu sve to ...jeste li svjesni da će vas pojesti vlastita mržnja i sva činjenja koja ste uradili pod paravanom vjere na ovim prostorima !
Zaustavite se ljudi u mržnji … Ne događa se loše uvjek tamo neđe ! Danas se događa našim komšijama , nadomak našeg praga … Pomislite bar na tren da ovo može da se desi i vama i vašem krovu nad glavom ! Čime ćete se hvaliti i nad čijom mukom ćete likovati, ako i vama izmakne tlo pod nogama? Ako vama padne težak kamen na srce? Što ako u trenu nestane sve za što živite, i ljudi i kuće i auta i skupocjene cipele i torbe, čak i vjerski objekti , zbog kojih oćete sve crnogorsko da satrete sa lica zemlje ! Hoćete li onda razmišljati čije su crkve , vaše ili naše i ko je organizovao koji skup od onih koji se ośećaju i izdano i ugroženo u svojoj državi ?
Ako je imalo ostalo ljudskosti u vašem srcu , shvatićete da se nikada loše ne događa samo tamo neđe daleko,i tek tada će vam život dobiti smisao i bićete okrenuti ljudima sa kojima morate da se susrećete , da živite i čije različitosti treba da uvažavate , jer smo svi mi jedno. Uvijek smo bili jedno. I svi ratovi izazvani zbog tuđih interesa se vode ođe, ne tamo. I glad je zavladala ođe, ne tamo. I poplave se događaju ođe... i zemljotresi …. i bolest.
Dok vam srce ne ośeti tuđu bol i nemoć, nećete nikada živjeti ispunjeno. Bogatstvo je skriveno u veličini davanja , prvenstveno ljubavi . Dokle god živite samo kako bi grabili, otimali i uzimali s polja života i punili džepove vaše ili tuđe isto je , praznit ćete vlastitu dušu. Jer takav duh ne razumije, slijep je i gluv. Događa se sve ovo i vama , ne likujte nad razrušenim domovima naših komšija . Stavite prst na čelo, povređujući njih, povređujući nas najviše ćete povrijediti sebe ! Od sudbine se ne može pobjeći ! Vidite li? Sve ovo se događa i vama . Imate velike planove u životu? Što oni uključuju? Prestiž? Dobro auto? Stan? Imovinu i dobro radno mjesto? Odlazak u crkvu i kad treba i kad ne treba, u inat nama , a zarad interesa nekih drugih , tuđih država .
Stanite na trenutak i udahnite. Zamislite ... U nekoliko mili-sekunda sve nestane. Uruši se do temelja. Pogledajte svoj odraz u ogledalu, barem danas. Ne likujte . Danas se odlučite za ośećaje. Za ono neopipljivo. Śetite se onih koje ste ostavili iza sebe i onih koje svojim postupcima želite poniziti. Śetite se i onih koje volite. Đe su? Śetite se ljudi, ne stvari, ne kuća, ne auta, ne crkvi !
Čujete li jauk one majke koja ukopano stoji iza ruševina svog doma i života ?Ja ga čujem i ośećam ga u svakome mišiću, u dahu i na licu. I bolno je jer se događa ispred mojih očiju. Događa se i vama i meni. Događa se nama. Otvorite oči i srce , ako nas ne možete voljeti , bar ne likujte nad bolom i saośećanjem svih nas , koji smo suprostavljeni vama i vašim ideologijama , jer znamo da su pakost i zloba poput bumeranga.
Vera Kirovic
predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore
Uprava za Dijasporu Crne Gore