ISELJENIČKA KNJIŽICA – ZAŠTO , NA KOJIM I ČIJIM NEISTINITIM OBEĆANJIMA SE IZDAVALA DO SADA ?
IMATI ISELJENIČKU KNJIŽICU NE ZNAČI DOBIJANJE DRŽAVLJANSTVA ILI OSTVARIVANJA PRAVA BORAVKA U CRNOJ GORI !
Od 100 % mojih dosadašnjih kontakata sa iseljenicima iz Crne Gore , kojima je zemlja prijema Republika Turska , svih 100% prvo pitanje koje mi postave nakon upoznavanja je :”Zašto ne možemo dobiti dvojno crnogorsko državljanstvo , što nam je obećano prilikom dobijanja iseljeničke knjižice?”. Jedini odgovor koji dajem je da ko god je davao takva obećanja je iznosio blago rečeno neistine , koje su svojevrsna zloupotreba ne samo zakona CG , nego i emocije ljudi koji od države Crne Gore traže samo poštovanje njihove emocije prema njoj. Na toj emociji grade svoju pripadnost matičnoj državi , iako su i oni ili njihovi preci bili izloženi mnogim nepravdama , koje su ih istjerale sa vjekovnih ognjišta.
Ne znam koliko tekstova sam napisala i pojašnjenja do danas dala o iseljeničkoj knjižici , ne slažući se sa zloupotrebom emocije crnogorskih iseljenika prema Crnoj Gori i nerealnim ili netačnim obećanjima koja zakoni CG ne podržavaju, vezanih za dobijanje dvojnog državljanstva , pogotovo ne preko dobijanja iseljeničke knjižice. Takođe bezbroj puta sam pojašnjavala da su, neistinite tvrdnje da se preko iseljeničke knjižice može ostvariti boravak u Crnoj Gori .
Uprava za dijasporu u saradnji sa drugim državnim organima, na lični zahtjev shodno članu 36 Zakona o saradnji Crne Gore sa iseljenicima („Službeni list CG“, broj 47/15) i Vladine Odluke o obrascu zahtjeva, izgledu i sadržaju iseljeničke knjižice, izdaje iseljeničku knjižicu, kao javnu ispravu koja iseljeniku služi u svrhe predstavljanja i identifikacije kod državnih organa Crne Gore, za vrijeme boravka u Crnoj Gori i u DRUGE SVRHE SE NE MOŽE KORISTITI . Pravo na izdavanje iseljeničke knjižice imaju samo lica koja nijesu državljani Crne Gore, a mogu dokazati svoje crnogorsko porijeklo .
Ako , zbog Zakona o crnogorskom državljanstvu koji je prilično restriktivan u pogledu uslova za sticanje crnogorskog državljanstva za potomke iseljenika iz Crne Gore i brojne iseljenike , rođene u Crnoj Gori, koji su po sili zakona izgubili crnogorsko državljanstvo zbog sticanja državljanstva u zemljama u kojima žive i rade izdajemo “SIMBOLIČNA DOKUMENTA” (šta god da to znaci ?), ZAŠTO I ZBOG KOGA , ČIJIH I KAKVIH INTERESA se do sada pogotovo u Turskoj iznosilo bezbroj neistina o važnosti i sticanju prava (državljanstva i boravka) preko dobijene iseljeničke knjižice?
Zahvaljujući doskorašnjem djelovanju Uprave za dijasporu preko pojedinih članova Vladinog Savjeta za saradnju sa dijasporom , podobnih bivšem upravljačkom dvojcu Uprave za dijasporu , kao i mnogim drugim državama i u Turskoj dijaspora je podijeljena na odabrane i podobne (njima). U Turskoj su “podobni” njih 4-5 na jednoj strani ispromovisanih svojim učešćem u opšte-poznatom ne/radu Vladinog Savjeta za saradnju sa dijasporom -iseljenicima i na drugoj strani su “nepodobni njima” većina iseljenika iz Crne Gore
Koji su to i čiji “viši interesi” koji guraju naše iseljenike i njihove nasljednike od matične države? Zbog čega se država Crna Gora boji svojih iseljenika i dijaspore , pa im ne dozvoljava pravo na državljanstvo po osnovu porijekla ?Zbog straha u izbornim rezultatima???? Zar državljanstvo bez prebivališta u Crnoj Gori , ne osporava mogućnost izlaska na izbore … ili znamo šta , đe i kako smo do sada radili, pogotovo nakon 03.06 2006.g. ???
Na kraju, o svim ovim pitanjima i problemima na koje su mi/nam ukazali naši iseljenici i dijaspora sam upoznavala Upravu za dijasporu , sa zahtjevom da promijene svoj odnos prema iseljenicima iz Crne Gore ,pogotovo prema ovima kojima je zemlja prijema Turska (jer je tu pokazano najveće interesovanje za iseljeničku knjižicu –vjerovatno zbog protivuzakonitih obećanja) , da iseljenicka knjižica ne može da se izdaje na “časnu riječ “ i onima “koji izjave da vole Crnu Goru “a porijeklo nije bitno , da se ne može obećavati dobijanje državljanstva ili ostvarivanje boravka preko iseljeničke knjižice itd.
O njihovim reakcijama neću ,jer sve što nije u domenu profesionalnog i ljudskog ne zavređuje pominjanje, pogotovo ne danas kad više ne “vedre i oblače” u dijaspori. Činjenica da se još malo “čuju” preko svojih podobnih “savjetnika” i raznih “teatralnih” saopštenja u kojima se više brige pokazuje o kadrovskim rješenjima u Upravi za dijasporu , nego o pravima iseljenika i rejtingu matične države , koja se od “odabranih savjetnika” proziva za “genocide nad dijasporom “ jer traži primjenu Zakona za sve jednako na svojoj teritoriji . Sreća da je to sve kratkog “daha” i ne “čuje se daleko” , jer su “prestrojavanja” već počela !
Ali , izdate iseljeničke knjižice sa neistinitim tumačenjem njenog pravnog djelovanja koja je mnoge naše iseljenike dovela u zabludu , može i te kako da se daleko čuje zarad zaštite ljudskih prava pred Međunarodnim sudom , jer uskraćivati nekom pravo na državljanstvo , a “simboličnim dokumentom” koji izdaje državni organ si mu priznao pravni osnov za dobijanje državljanstva po osnovu porijekla , je apsurd !
Asocijacija dijaspore će od svih učesnika “vlasti” koliko god da se personalno ne slažemo sa nekim “narodnim izborima” i njihovim izjavama koje su izjednačavale “poslušne i podobne “ sa svom crnogorskom dijasporom , zahtiijevati promjenu odnosa prema iseljenicima i dijaspori Crne Gore i predlagati izmjene Zakona o dvojnom državljanstvu i ukidanje čl.36 Zakona o saradnji Crne Gore sa iseljenicima , koji su u suprotnosti sa interesima crnogorske dijaspore samim tim i nacionalnim interesima. Jer je neprihvatljivo da su nacionalni interesi u suprotnosti interesa naroda te države , koji svoju pripadnost njoj ističu i svim svojim aktivnostima doprinose njenom jačanju , ekonomskoj i društvenoj stabilnosti i pozitivnoj promociji, đe god da žive !
Vera Kirović
predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore
Uprava za Dijasporu Crne Gore