DOBRO VODI DOBROME ,LOŠE NE VODI NIĐE…
Opšte je poznato da poneđeljak treba početi sa osmijehom na licu i razmišljanjima o lijepim stvarima. Ja sam zahvaljujući ljudima koji me vole i svima vama mojim dragim prijateljima koji prepoznaju moj patriotski aktivizam građen na odnosu prema ljudima u kojima priznajem samo jednu podjelu na loš i dobar , upravo tako započela ovu radnu neđelju.
Moram se vratiti na subotu i telefonski poziv upućen Suatu Nurkanu, predsjedniku udruženja Bstrb Türkleri koji je tekao ovako “ Suate , ja bih da se vakcinišem , po mogućnosti Njemačku vakcinu. Možeš li mi se raspitati o tome? “ Vrlo brzo Suat me povratno zove i kaže “Nemoj u poneđeljak ujutro zakazivati sastanke , idemo do bolnice na Bayrampaşi , da vidimo šta možemo uradit po pitanju vakcinisanja.“
Danas , mi se po milioniti put potvrdilo da dobro vodi dobrome, da u životu samo iza sebe treba ostavljati tragove dobrote , pa đe god da te život odvede uvijek ćeš dobiti potvrdu one stare izreke da je “prijatelj mog prijatelja i moj prijatelj” . Svaka ova misao mi se potvrdila zahvaljujući Suatu i njegovom bratskom postupanju...upoznala se sa njegovim prijateljem gospodinom Hakan Sulu , predsjednikom İstanbul Şehit ve Gazi Aileleri Sosyal Yardımlaşma ve Dayanışma Dernek -udruženja iz Istanbula kojemu je cilj socijalna pomoći i solidarnosti porodica veterana i poginulih turskih vojnika. Upoznajući Tursku ... sve više i više sam fascinirana koliko turski narod (bez obzira odakle mu je porijeklo ) voli svoju državu , njenu istoriju i ne zaboravlja ni jednog čovjeka koji je ugradio svoj život u temelje ove velike države. Koliko bi od njih imali mnogo da nauče pojedini u Crnoj Gori!!!
Slušajući o radu udruženja i patriotskim aktivnostima koje povezuju Suat Nurkan i gospodina Hakana Sulu , nijesam ni bila svjesna da sam " primila " vakcinu... dobijajući prioritet u svim postupcima ovih dragih ljudi od momenta od kad sam ušla u Bayrampaşa Devlet Hastanesi (bolnica).
Nakon vakcinisanja ( cijeli tretman od ulaska u bolnicu - do vakcinisanja nije trajao 10 minuta) , u čekanju eventualne reakcije na serum , upoznala sam direktora bolnice dr. Yilmaza Ergun i u veoma srdačnom razgovoru otklonila i onaj veoma mali , ali ipak preostali strah od vakcinisanja.
Kao u mnogo situacija do sada , prijateljska ruka Suata Nurkana, njegovih mnogobrojnih prijatelja i članova udruženja Bstrb , koje sam imala čast da upoznam , mi olakšavaju boravak u Turskoj .
Zahvalna za sve urađeno (ne samo danas) , odlazeći iz bolnice , razgovaram sa Suatom i o onima koji ne znaju šta znači “dobro se dobrim vraća” , jer i Turskoj ima par “poslušnih , podobnih samozvanih “šefova” dijaspore”, koji lutaju cestama destrukcije, zavisti i zamijeranja, kojima sam ja prije par godina pružila ruku prijateljstva .Nažalost oni ne znaju šta taj pojam znači. Zahvaljujući i njihovim postupcima , postala sam svjesna kako svaku odluku u životu, kao i emociju bilo dobru ili lošu, plaćamo iz svog srca i da svaka rana ili ožiljak na njemu dolazi upravo iz tog izbora, te odluke. Kad saznam za neke postupke tih ljudi , zapitam se đe ide ovaj svijet, đje ide crnogorsko društvo , šta je to sa pojedinima -koji su mislili da su i nedodirljivi i nezamjenljivi , stvarajući zarad svojih interesa podjele i razdor ne samo u Crnoj Gori , nego i u njenoj dijaspori , pa hodaju opustošenim i prljavim cestama mržnje prema svim različitostima … ti putevi nikada nikoga nijesu doveli do rajskih vrtova !Zaboravili su da dobro vodi dobrome, loše ne vodi nikamo. Uvjerila sam se to bezbroj puta do sada. Nekoliko puta sam poželjela odustati od svega , poslati pojedine BITNO nebitne tamo đe im je mjesto… jer me par “poslušnika ” na putu ostvarenja mojih zamisli, ideja koje imaju za cilj pomirenje i prevazilaženje podjela iz prethodnog perioda , koje nikome od nas nijesu dobro donijele, toliko duboko i neljudski povrijedilo da sam mislila da se iz tih razočarenja više nikada i nikako neću izvući. Ipak, izvukla sam se. Vjerom, voljom, snagom duha, ali i odlukom da ću ubuduće puno pametnije gledati kome poklanjam svoje povjerenje , ideje,snove , svoje riječi, ali i najbitnije od svega – svoju ruku prijateljstva na čijem dlanu je srce otvoreno za sve ljude dobre volje koji u čovjeku traže i nalaze čovjeka .
Nijesam se iz tih razočarenja izvukla potpuno sama. Iz njih ste me, uz moje najbliže i najdraže , toliko puta izvukli baš vi, svi vi dobri ljudi slični Suatu Nurkanu , koji ste me svojim porukama, svojim riječima podrške i svojim srcima podizali onda kada sam bila na izmaku snaga. Hvala vam na tome. Na nebitne i neostvarene ljude se iz vlastitih principa nikada ne osvrćem , ali ponekad treba pokazati i glasno reći sa čime se sve susrećemo ili sa čime smo izloženi na putu promocije Crne Gore , našeg doma u kojem ima mjesta za sve nas bez obzira gdje i na koji se način molimo onom u kojeg vjerujemo.
Želim vam svima puno ljubavi i uspjeha i ljudi koji vam svojim prisustvom izazivaju “smijavice” u očima, ovog i svih ostalih poneđeljaka u vašim životima, a Suatu Nurkanu, Yilmizu Ergunu i Hakanu Suli zahvaljujem i poručujem DOBRO VAM SE DOBRIM VRAĆALO DOBRI LJUDI !
Vera Kirović
Predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore
Uprava za Dijasporu Crne Gore