II -PUTOVANJE OD DUŠE DO SRCA DUGO VIŠE VJEKOVA …
CRNA GORA U DUŠI , A TURSKA U SRCU …
…OD VASIKE DO ISELJENIČKE KNJIŽICE !
Upoznati neki narod znači hodati njegovim stazama, jesti za njegovim stolom , slušati njegova sjećanja o vremenima i događajima o kojima malo znaš ili o kojima se u Crnoj Gori malo ili nimalo ne priča. Sve to je dio razloga zbog čega sam odlučila prikupiti građu za ediciju PUTOVANJE OD DUŠE DO SRCA DUGO VIŠE VJEKOVA , u kojoj će se od zaborava sačuvati životne priče crnogorske dijaspore –iseljenika koji su raseljeni iz Crne Gore po svim kontinentima i koji bez obzira na sve razloge odlaska iz zavičaja-zemlje porijekla svoje običaje i porijeklo čuvaju od zaborava.
Koliko je Crna Gora podijeljena može se vidjeti i u svim iseljeničkim sredinama u kojima živi mnogobrojna crnogorska dijaspora –iseljenici. Ni Republika Turska se po tome ne razlikuje , čak što više , ođe možda te podjele najbolje dolaze do izražaja . Iz razgovora sa ljudima kojima je zemlja porijekla Crna Gora i u Turskoj se potvrđuje činjenica da je naša dijaspora sastavni dio Crne Gore , dio isprepletanog sistema “krvnih sudova” na koje se manifestuju sve promjene i “bolesti” crnogorskog društva. I ođe imamo od strane “države” tj njenih činovnika zaduženih za veću i bolju saradnju sa dijasporom podjele na “podobne i nepodobne” . Njima …ne državi Crnoj Gori. A kako nam je “dobra saradnja “ sa dijasporom-iseljenicima u Turskoj najbolje govore upravo te podjele : “podobnih “ je njih 4-5 , koje “država” kao u vrijeme Knjaza-Kralja Nikole za poslušnost nagrađuje “ordenjima” i imenovanjima u ovovremenske “Senate”-savjete . Svi ostali , a ima ih po slobodnoj procjeni blizu jednog miliona su nepodobni i razdijeljeni zahvaljujući , čini se upravo djelovanju “podobnih” i političkim partijama iz Crne Gore koje su zarad svojih interesa opstanka na vlasti “proizvele” i podjele i ovakve “lidere” u dijaspori. Pa liše ove grupacije “podobnih” imamo podjele na Crnogorce, Bošnjake , Muslimane …organizovanih u par iseljeničkih organizacija , koje upravo po tim podjelama funkcionišu i koje međusobno ne sarađuje , čak ni kad su humanitarne akcije u pitanju.
Ja o tim podjelama ne želim da pišem …Razdor i podjele na ljude mimo onog loš i dobar ne podržavam . Pišem o onom što je vrijedno sačuvati od zaborava , razloge zašto su naši iseljenici I dijaspora otišli –da se ne ponove i emociju prema Crnoj Gori ,koja se smjestila u njihovim dušama ,koja gradi svoju čvrstu vezu sa zavičajem. A zavičaj je u Nikšiću, Podgorici, Baru, Kolašinu , Bijelom Polju, Pljevljima, Petnjici, Rožajama…zavičaj je Crna Gora! A zavičaj je mjera za sve u životu , na njega se oslanjaju i vežu naša sjećanja , na kojima se gradi i naša sadašnjost i naša budućnost . Iz njega potiče naše krvno srodstvo ,najprirodnija i najčvršća veza koja ljude spaja đe god da oni žive po svijetu. Upravo , krvno srodstvo je Republici Turskoj u iseljeničkim sredinama u kojima žive u Istanbulu u Bajram-paši, Yildrimi mahali, Pendiku, Adani, Izmiru , Bursi , Urli i drugim mjestima , kroz viševjekovnu istoriju održavalo i sačuvalo od zaborava običaje , jezik , kulturu i pripadnost državi Crnoj Gori i svom mjestu porijekla. Iz njega su proistekla bratstvenička okupljanja na kojima bratstvenici ,iako su dolazeći u Tursku , morali prihvatiti turska prezimena pa su bratstva Murića u Turskoj Erdemi i Erdeni, Dacići –Balkan, Balote –Hacioglu, Zejnelagić-Bora, Škrijelj-Sukranli, Šutković-Deniz, Agovići-Agoglu, Ramovići-Sandžakli, Ramčilovići-Gulek, Girlići-Mert, Pepići –Bayrak, Sinanovići-Sinanoglu, Mukovići-Gul, Ćatovići-Silen, Martinovići-Karabult, Sijarić –Akova … i svi oni su vođeni težnjom za spajanjem veza pokidanih u vihorima ratova i drugim životnim nepogodama , kojima su oni ili njihovi očevi ili đedovi bili pogođeni. Sve to njihovu solidarnost , humanost i želju za zbižavanjem sa svojim bratstvenicima rasijanim po svim stranama svijeta i zavičajem , nije umanjilo.
Iako su prošle godine i vjekovi od kad su se iselili iz Crne Gore , tragajući za egzistencijom , tražeći I želeći bolji život za sebe i svoju porodicu , uvijek su vođeni čežnjom i željom vraćali se i obilazili rodni kraj , koji im je dao pečat za cijeli život i koji se prenosi s generacije na generaciju. U istanbulu , sam sa zadovoljstvom slušala emotivno predanje o Pâvi i Ahmetu I Pâvinom Polju , od kojih potiču Mušovići, Hasanbegovići, Dautovići I Selmanovići . Upravo to predanje je etička, vremenskai prostorna potvrda da su u genu narodâ, koji danas žive na prostoru Crne Gore, kroz vjekove postojanja, utkana duhovnost i pravoslavlja, i katoličanstva i islama. Sve to nas upućuje na zaključak da je prihvatanje različitosti egzistencijalna nužnost, naše civilizacijsko dostignuće a i kulturološko bogatstvo Crne Gore.
Sigurno je krajnje vrijeme za reći PROBUDI SE CRNA GORA i ne tjeraj svoju đecu od sebe! Ne tjeraj ih da vjekovima dokazuju ko su i kome pripadaju ! Ne tjeraj ih da dobavljaju lažne VASIKE da bi opstali i preživjeli u nekim tuđim , a opet njihovim državama ! Ne tjeraj ih da dokazuju da su tvoj dio …ne trebaju im iseljeničke knjižice da bi dokazali ko su i odakle su , odakle su doselili i kome indetitetski pripadaju ! Dobro oni to znaju …sve to nose u duši, koja pripada Crnoj Gori …iako ona zna biti i majka i maćeha svojoj đeci !!!
Vera Kirović
Predsjednica Asocijacije Crne Gore
Uprava za Dijasporu Crne Gore