"Nositi neprekidno u sebi Crnu Goru znači i dar i prokletstvo.Crna Gora je i morska pjena i sniježna prašina,igra kamenih litica i sunovrat potoka,grohot bitaka i pijanstvo ratova.To je zemlja nada i očajanja,jave i snoviđenja.Izrešetana kuršumima i gromovima.U njoj su izgubljene staze mira i spokojstva.
Crna Gora nije nikada molila da je ne kažnjavaju zbog ljubavi prema slobodi,ali nikada nije shvatila zbog čega je ta ljubav grijeh.To je zemlja najvećih krajnosti,dubokoga mraka i raskošne svjetlosti,slobodni zatočenik i usužnjena sloboda.To je nikada napisana istorija u kojoj su ljudi vjekovima plakali krijomice i svoje i tuđe suze.
Crna Gora je država koja nije znala za državne granice,kao što nije znala za granice života i smrti.Ona je trpeza siromaštva,tuga napuštenog ognjišta,nemirna vječnost,majka koja je đecu tjerala ispod svojih skuta i zbog toga čupala raspuštene kose.Njene su planine ljute i vesele,tužne i raspjevane.Ona je vječito otvoreni prozor slobode koja neprekidno nosi raskinute lance ropstva,stalno u ranama,koje ispira kapima rose."
Veljko Vlahovic
Uprava za Dijasporu Crne Gore