SREĆAN SI KAD SHVATIŠ DA NAM SVAKO DAJE ONO ŠTO NOSI U SEBI😉😊….Ponekad očekujem previše od ljudi, iako dobro znam da su očekivanja pravi mali đavoli obučeni u najljepša odijela. Ne znam drugačije. Vaspitali su me tako da želim družiti se sa ljudima koji će mi vjerovati i kojima ću ja vjerovati .Želim ljude sa kojima ću dijeliti svoje snove, svoje ideje, koje će oni podržati zarad dobra koje nose njihove realizacije, a ne zbog lične promocije i hranjenja svog ega. Želim da nemam nikakvih blokada, a blokade se dešavaju svakodnevno, najviše onda kada me neka druga, meni nepoznata lica gledaju iz lika ljudi koje sam smatrala prijateljima,i suoče s njima. Možda i bolje da je tako… Možda je bolje ovako.. .da me njihovi postupci nauče da ne treba vjerovati … da me njihovi postupci nauče kada treba biti na nebu, a kada na zemlji. Ne boli me zašto što prisvajaju moje ideje…jer ja ih imam i imaću ih… jer ja radim i ne čekam da mi ništa padne sa neba ...jer moje znanje je izvor ideja.. .Ne bole me njihovi postupci, nego moje vjerovanje . No..život ide dalje …svijet je dovoljno velik i nije strašno potražiti one koji će uzvratiti istim na moje vjerovanje. Nije stašno tražiti i povratiti vjeru u prijateljstvo kroz neke druge ljude…
Dragi moji prijatelji pitam se da li ste i Vi nekad bili u ovakvim situacijama?Ako jeste … ako Vam ljudi koje smatrate prijateljima ne mogu pružiti iskrenost i razumijevanje koje vam je potrebno nemojte se ljutiti i nervirati…jer je ključ u prihvaćanju da nam svako daje ono što nosi u sebi. Ni više ni manje od toga. Zato ne ograničavajte sebe , podvucite granicu ispod koje nećete ići. Neka vam osjećaj iznutra bude odgovor s kojim ćete ljudima voditi najljepše razgovore…iskrene, prijateljske, vizionarske … poslije kojih se nećete osjetiti razočarano i izdano.
Vera Kirovic
predsjednica Asocijacije dijaspore