SPUŠTASMO SE MI NIZ VAŠE UŽE… DOKLE SMIJEMO DA PAMTIMO?

SPUŠTASMO SE MI NIZ VAŠE UŽE…
DOKLE SMIJEMO DA PAMTIMO?
Ko ne poznaje , ne poštuje i ne pamti svoju istoriju učeći iz nje , ona mu se ponavlja . Koliko ima istine u izreci “Zaboraviš li nasljeđe predaka, bićeš žrtva svojih nasljednika” jer ljudsko trajanje je samo stepenica u istorijskom trajanju jednog naroda .
Znamo da je pamćenje mogućnost usvajanja, zadržavanja i korišćenja informacija. Pamćenje je značajno za čovjeka, za njegov razvoj i njegov identitet, samim tim naše je pamćenje utkano u naše biće, odnosno potrebu da branimo svoje VRIJEDNOSTI.
Crnogorci i narodi iz Crne Gore ne treba da zaborave svoju ni dalju ni bližu prošlost, naprotiv. U toj, prije svega ratnoj istoriji, bilo je zajedničkih uspona i padova, radovanja, stradanja koja su nas većinom dovodila do pobjedničke strane. Mir je nešto što je često zaobilazilo naše prostore. U miru, najčešće, između sebe smo se svađali, dijelili , krvili . Oko čega bi ako ne oko vlasti i opstanka na vlasti naših -“narodnih” izbora. Andrić je napisao: „Mi se ne znamo ponašati u miru“, kad se osvrnemo iza stvarno ne znamo! No, nijesu Crnogorci rat izmislili, ali jesu u brojnim učestvovali. Nama ratova, nije nedostajalo. Ako nijesmo mi bili zainteresovani za rat, rat je bio zainteresovan za nas! Takvo je naše pamćenje onoga što su nas drugi učili, a bogomi i onoga što smo i sami viđeli i osjetili-opet kako ko.
E sad…upravo zbog toga “šta je kako ko osjetio” u prethodnom periodu , a sve apro-po naše svakodnevnice koju kreiraju lični interesi “narodnih izbora “ dosta često se zapitam dokle mi to smijemo da pamtimo ?
Da li naše pamćenje smije dosegnuti do 1878. g. kada je došlo do masovnijeg iseljavanja muslimanskog življa iz gradova koji su odlukama Berlinskog kongresa pripali Crnoj Gori?
Da li naše pamćenje smije dosegnuti do 1918.g. kada je počeo političko društveni,ekonomsko razvojni sunovrat i duhovno crkveni kolaps Crne Gore , kada su Crnogorci izgubili pravo na svoje ime, državu , crkvu?
Da li se smijemo sjećati 1954. god. i „Džentlemenskog sporazuma“ kada je krenulo ponovno iseljavanje muslimana sa naših prostora koji su preko lažnih vasika postajali “muhadžiri” uslovljeni da se indetifikuju kao Turci koji su u tom novom životu ,novom gradu, državi, tuđoj a opet svojoj postali vlasnici tapije na dva imena, dvije geografije,dvije istorije, dva jezika, dvije kulture, dva načina života koje su u sebi morali stopiti u jedno i kojima danas država Crna Gora izdaje “simbolična dokumenta” –iseljeničke knjižice da bi sa njima ostvarila “dobru saradnju” i vezu sa njom? Šta je u stvari Crna Gora njima ako danas većinom imaju uz tursko bosansko ili srpsko državljanstvo?
Da li smijemo da pamtimo AB kontrarevoluciju, koja je gledajući sa današnje distance zaustavila evoluciju društva u mnogo čemu ?
Smijemo li pamtiti popaljene i razrušene kuće u Konavlima i Dubrovniku ,zatvorenike iz tih krajeva u Morinju jer smo vodili tuđi rat , za ne znam čiji mir, braneći svoje granice na tuđoj teritoriji?
Smijemo li pamtiti Štrpce,Bukovicu,deportaciju Bošnjaka i Muslimana izbjeglih iz ratom zahvaćene BiH?
Ako su u period 2008.- 2016.god. u USA ugašena 16 iseljeničkih udruženja čiji su se članovi izjašnjavali kao nacionalni Crnogorci , i danas su u USA u većini slučajeva glavni sagovornici političkoj “eliti” koja ih o Budzetskom trošku “posjećuje” radi “slikanja” kao potvrdu “dobre saradnje sa dijasporom” upravo oni koji su zagovornici teze da je” Kralj Nikola fašisoidan, Njegoš genocidan, i da na Cetinje treba ići sa pasošom, a Crnogorski grb i zastavu ne mogu isticati u svom okruženju jer na njima ima tri krsta “ , smijemo li se bar podsjetiti Ustavnih obaveza svakog građanina uključujuči i “političku elitu” kad su državni simboli u pitanju?
Smijemo li pamtiti akciju “ Lim “ kada su hapšeni funkcioneri nacionalističke stranke SDA pod optužbom da su planirali pobunu Muslimana sa sjevera Crne Gore ,a sve navodno u cilju stvaranja samostalne države „Sandžak” nakon koje je uslijedilo po ne znam koji put masovno iseljavanje sa sjevera Crne Gore, da bi danas mnogim sagovornicima Crnogorske vlasti iz dijaspore bliža bila teritorijalna odrednica pripadnosti “Sandžaku”-Bosni –Mostarskom mostu nego jedinstvenoj Crnoj Gori?Smijemo li i jedne i druge bar podsjetiti čl.3 Ustava koji glasi “Teritorija Crne Gore je jedinstvena i neotuđiva.”
Smijemo li bar pamtiti medijske izjave sa naslovima “Ni milom ni silom sa MILOM” lidera manjinske partije ,onih koji su kasnije zbog svog i uhljebljenja bliže i dalje familije po “dubini i širini” mnogo što uradili na štetu upravo pripadnika svog naroda dijeleći ih na dva korpusa , samim tim i Crnogorskih nacionalnih odrednica i pripadnosti ?
Smijemo li pamtiti akciju “Orlov let” zbog koje danas crnogorski iseljenici iz Malesije kojima je zemlja prijema USA bojkotuju saradnju sa institucijama matične države uključujući i DKP ?Svim uhapšenim sud u Strazburu je dodijelio obeštećenje zbog prekomjerne upotrebe sile u toj akciji.
Smijemo li pamtiti popise stanovništva koji govore da je nacionalnih Crnogoraca 1948.godine bilo 425.703, 1983.god. 466.093 , 1961.god. 513.843 , 1971 god. 508.843 , 1991. god. 380.484 , 2003. god. 276.669 ? Smijemo li pamtiti 20 decembar 2003. godine kada su sumirani statistički (etnocidni) podaci o nestanku 250.000 Crnogoraca, 150.000 u Crnoj Gori i 100.000 u Srbiji kojima je silom i prijetnjom ukinuto pravo na samoopredjeljenje, državnost i nacionalnu pripadnost?
Smijemo li pamtiti naprimjereno bogaćenje ,bahaćenje određenog broja ljudi kroz procese tranzicije-naški rečeno pljačkaške restitucije i privatizacije , koji su preko raznih “Kovačevića , Medenica, Jovinića” i njima sličnim (a bilo ih je još) uspostavljali vladavinu prava kroz zaštitu vlastitih interesa izgradnjom nove socijalne politike asocijalnim i protivu Ustavnim sredstvima?
Smijemo li pamtiti da ste svojim kompromisima zarad opstanka na vlasti omogućili da se u najvišem predstavničkom domu građana i do nedavno i iz samog vrha izvršne “apostolske” vlasti su se vodili antidržavni i anticrnogorski” ratovi” đe se javno negirala Crnogorska nacija, crkva, kultura, jezik, istorija, tradicija, zastava?
Nažalost, ovakvih pitanja bi bilo bezbroj, ali ću se zaustaviti sa pitanjem :Oćete li i našoj unučadi omogućite krštenje u “Majci Crkvi” jer nažalost Crnogorce ste ostavili bez kulturno -sakralnih dobara prepuštajući ih Crkvi druge države, a bez toga crnogorsko društvo nije društvo u kojem jednaka prava imaju i malobrojni i većinski raznorodno vjerujući narodi ?
Bez obzira na antropološka pripadanja , vjerska i nacionalna opredjeljenja Crnogorskih građana ljudska prava i slobode su temelji tradicionalnog i savremenog civilizacijskog življenja , zbog toga svima nama je previše da sa nama igrate igre dvostrukih aršina, očekujući da crnogorski građani treba da imaju selektivno pamćenje i da svi moramo zaboraviti koliko je puta u politički život uneseno nemira , većinom u izbornim godinama kad su potpaljivane međunacionalne i međuvjerske mržnje , stvarajući bez ijednog valjanog dokaza da ste vi sinonim intelektualne i stvaralačke vrijednosti bez koje neće ili ne bi bilo Crne Gore ?
A CRNE GORE ĆE BITI ONA JE VJEČNA ZAHVALJUJUĆI NAMA KOJI NEMAMO REZERVNU DRŽAVU I KOJI PAMTIMO I TE KAKO, JER “ SPUTAŠTASMO SE MI NIZ VAŠE UŽE, UMALO SE UŽE NE PRETRŽE,PAMET NAM U GLAVU UĆERASTE,OD TADA SMO VEĆI PRIJATELJI…”
Vera Kirović
Predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore