Pozdravno obraćanje predsjednice Asocijacije dijaspore CG Vere Kirovic iseljenicima iz Crne Gore, kojima je zemlja prijema Republika Turska, gradovi Istambul i Izmir:
"Dragi prijatelji,
postoje dani u našim životima koji se pamte, jedan od njih je ovaj. Dan u kojem su isprepletane emocije onih koji žive i onih čiji su preci rođeni u Crnoj Gori. Zahvaljujem Vam se što ste prepoznali naše dobre namjere i emociju prema svakom našem čovjeku koji Crnu Goru nosi u srcu, koji poštuje njenu teritoriju, njenu suverenost i sve različitosti njenih građana, ma đe da oni stvaraju egzistenciju.
Zajednička emocija prema korijenima i svom porijeklu, ljubav u našim srcima, ponos u glasu zbog onog što jesmo i što nam je zajedničko, a to je Crna Gora koja povezuje članove Asocijacije dijaspore Crne Gore, čije granice svojom emocijom svi mi zajedno crtamo po svim kontinentima. Spemajući se za dolazak ovamo u poštovanju vas, vaših porodica, vaših emocija, pročitala sam jednu rečenicu koja mi je ostala duboko urezana u srcu, a to je da svi vi volite i da vam je Turska u srcu, a većini vas čiji korijeni su u Crnoj Gori da Crnu Goru nosite u duši. Naš dolazak u Tursku je motivisan sa željom da zajedno sa vama u budućnosti u zajedničkim aktivnostima izbrišemo prostornu udaljenost i svu različitost naših življenja, stapajući svoje emocije u jedini putokaz ka izlazu iz beskonačnih tunela naših nemara koji će sačuvati od zaborava ljubav prema zavičaju u kojem su rođeni vaši očevi, đedovi ili možda vi, a zavičaj je svetinja, mjera za sve u životu, ljubav i ljepotu, prijateljstvo, nježnost, za dobrotu, uspjeh i budućnost.
Ljubav prema zavičaju kreira put naših zajedničkih ideja i staza koje su trasirane samim našim rođenjem. Te ideje koje su se objedinile u jedinstvenu poruku nas koji živimo u Crnoj Gori i Vas koje je život kao bisere rasijao po svijetu da smo udruženi da podsjetimo na prošlost, na naše očeve i njihove pretke, da sačuvamo našu tradiciju, ali da zajedno gledamo budućnost našu i naše djece kojima trebamo da prenesemo vrijednosti, kojima su nas roditelji naučili. Te vrijednosti su bez obzira na sve naše različitosti jedini ispravni put – put razumijevanja, tolerancije i zajedništva. Kao predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore sam u svakodnevnoj komunikaciji sa iseljenicima i dijasporom Crne Gore, pa je nemoguće kroz sve kontakte ne osjetiti duh nekih prošlih vremena i ne pomisliti da je svijet jedan, da je život jedan, ali i zavičaj je jedan. Na njega se oslanjaju misli, sjećanja, riječi, pamćenja, djela i istina. Uspomene koje su na vas prenijeli vaši đedovi, babe, očevi, majke, na običaje, jezik, kulturu, na odrastanja svakog od nas čuva da se ne bi izgubio. Nemoguće je ne biti ponosan na sve vas koji svakodnevno pokazujete da se sjećanje i ljubav prema zavičaju vaših predaka nose u svakom damaru, duši, u snu i na javi, bez obzira đe god da živite, kojim god jezikom da govorite, što god da radite, i bez obzira na način na koji se molite u onog u kojeg vjerujete.
Davno je bila 1878-a godina, davno je bila i ta 1945-ta, a protok vremena briše i razloge i način odlaska iz zavičaja. U tom novom životu, novom gradu, državi, tuđoj a opet svojoj postali ste vlasnici tapije na dvije geografije, dva jezika, dvije kulture, dva načina života koje ste u sebi morali stopiti u jedno, a to je stvorilo onu rečenicu – Turska mi je u srcu, a Crna Gora u duši. Sve to nije uticalo da bilo koji dio svog nasleđa isključite iz sebe i da u svojim korijenima nalazite nadahnuće da radite na zbližavanju Crne Gore i Turske. Svima vama zahvaljujem se na prepoznavanju i podršci koju dajete idejama i radu Asocijacije dijaspore u kojem je kako kao okvir prijateljstva stvoren kutak za čistu emociju, u kojem će se i oni čiji su preci rođeni u njoj, i oni koji su rođeni i oni koji žive u njoj uvijek osjećati kao naši i svoji na mjestu tamo đe živimo mi, a to mjesto je zahvaljujući vašoj emociji, poštovanju koje ste nam ukazali i dio ovoga đe živite vi.
Hvala što promovišete Crnu Goru u Turskoj, molim vas da vašim prijateljima govorite sledeće – da je Crna Gora država đe se misao bez straha izgovora i glava drži uspravno, đe vjera u čovjeka nije polomljena u komade, đe bistra struja razuma još nije izgubila put, đe čovjek u čovjeku nalazi brata, prijatelja i poštuje sve njegove različitosti bez obzira da li je on Crnogorac, Bošnjak, Albanac, Turčin, Hrvat ili Srbin.
Hvala na ukazanom gostoprimstvu i poštovanju našeg rada. Dobrodošli ste nam vi i vaši prijatelji u Crnu Goru.
Nek' živi Turska, nek' je vječna Crna Gora!