Plamene zore

Moje podjele su i dalje na dobre i loše... Još uvijek ne prepoznajem imena,prepoznajem samo ljude i neljude,onako kako sam naučena u djetinstvu. Moja generacija je odrastala uz pjesme i muziku koju su sinoć na otvaranju izložbe na Cetinju svi jednoglasno pjevali,uz podsjećanje da smo bili posebno nagrađeni ako smo predloženi za učešće na Sletu...a Slet je bio slika i događaj koji se pamti.
Moja generacija je recitovala poeziju Lorke,Prešerna,Maksimovićke,Zupca,Nikolića.
Moja generacija je "Gorski vijenac" učila "napamet" ne tragajući za Njegoševom genezom.
Lalić i Ćopić su bili obavezna lektira.Kad jednom pročitaš Branka Ćopića,zauvijek ti ostane poruka koju je svojim djelima poručivao: "Gdje su u ljudima granice?!Nema u čovjeku ni Vlaha ni Turčina !Postoji samo golema ljudska bijeda i nevolja.Jednako Vlaška i Turska!"
Srećna što pripadam onima koji u čovjeku vide čovjeka i što sam još u djetinjstvu naučena da su vazda ljudi bili ljudi,a neljudi neljudi,a to nema veze sa vjerom ,nacijom ekonomskim statusom ili političkim opredjeljenjem.Svako od nas nosi ono što mu u "obraz može stati" zbore moji Bjelopavlići.

Vera Kirovic

predsjednica Asocijacije dijaspore

Ostali članci