KAD VRIJEDNOSTI ZAMIJENIMO PRAGMATIZMOM , UCJENOM I POLITIČKOM TRGOVINOM DOBIJEMO ZBILJU “LUD, ZBUNJEN ,NORMALAN “

KAD VRIJEDNOSTI ZAMIJENIMO PRAGMATIZMOM , UCJENOM I POLITIČKOM TRGOVINOM DOBIJEMO ZBILJU “LUD, ZBUNJEN ,NORMALAN “

Ako se prisjetimo Njegoševih stihova “ Ne bojim se ja od vražjeg kota, neka ga je ka na gori lista. No se bojim od zla domaćega” , logično je pitanje imamo li snage i pameti da se ujedinimo i pobijedimo najprije svoja zla, a potom ona tuđa koja su nas opkolila?

Uz to , sebi možemo postaviti i pitanje : jesmo li kao narod, kao društvo, kao država svjesni na vanredno (haotično) stanje u kojem se nalazimo , sa realnim izgledima da nam sjutra može biti teže nego što nam je danas , da nam sa ovakvim “političkim kalkulacijama” zadugo ne može biti bolje ?

Jesmo li spremni na moralni i politički iskorak ka onom čemu teže sva razvijena društva ?

Dok “vlast “ deklarativno pregovara za pristupanje Evropskoj uniji,crnogorsko društvo ta ista “vlast” i svi politički akteri suštinski sve više udaljavaju od proevropskih vrijednosti?Svjedoci smo postojanja euforične i entuzijastičke evropske retorike. Ali, kada suštinski pogledamo šta se dešava na crnogorskoj političkoj sceni ,kako se sve to odrazilo na društvo uopšte , kako se populizmom uništavaju društvene mogućnosti guši razvoj, i lični, i socijalni, i zajednički, koje su “udarne “vijesti i šta je sve na naslovnim stranama dnevnih novina koje su zbog izjava čelnika ove države postali “žuta štampa” u kojima se svi oni koji su iz politički suprostavljenog tabora proglašavaju kao narodni neprijatelji , licimjemeri, šverceri , članovi organizovanih kriminalnih grupa ,koje sem što prave šeme i spiskove lica koje treba “likvidirati” , sugerišu kadrovska rješenja u javnom i bezbjedonosnom sektoru , o klerikalizaciji društva gdje se prizemnim i vulgarnim metodama ugrožava ljudsko dostojanstvo.
Uočavajući da u javnom diskursu u Crnoj Gori je osnovni cilj uvrijediti nekoga na ličnoj osnovi, a ne doprinijeti raspravi od javnog interesa, jasno je da mi kao društvo postajemo sve dalji od Evrope i evropskih vrijednosti , koje su zamijenjene pragmatizmom po kome cjelokupno naše saznanje treba mjeriti i cijeniti samo u tome što je "korisno", što "uspijeva", što "zadovoljava” . Koga i čije interese?
Da li smo “pragmatnični” ako nemamo slobodne medije, ako nemamo Parlament koji se bavi osnovnim pitanjima društva, ako nam Vlade “padaju” zbog ugovora sa vjerskom zajednicom,a ne zbog socijalnog statusa stanovništva, ako imamo višestranačje u kojem su sve poluge moći i odlučivanja kod određene malobrojne grupe ljudi u javnom prostoru skoncentrisane kao u jednopartijskim sistemima , i što je najstrašnije, imamo poistovjećivanje javne službe i partijskog rada, onda je sasvim logično da imamo polarizaciju društva u kojem je jedna partija poistovjećena sa državom i jednim liderom... zbog čega se lako “šalju poruke” stanovništu koje je obespravljeno, osiromašeno, diskvalifikovano i socijalno neuključeno, da se, zapravo, taj "nepogrešivi" vođa bori za njih protiv “izdajnika “ , koji će uništititi ili poništiti suverenitet države , zbog interesa neke od komšijskih država , dok se zahvaljujući aktivnostima “izdajnika” istražni zatvori “pune” kreatorima liberalne tranzicione ekonomije, visoko kotiranim predstavnicima zakonodavne vlasti, švercerima narkotika i akciznih roba sa iskazanom sumnjom da su članovi organizovanih kriminalnih grupa koji su radili na štetu države !
Ako odbijamo uporno da nešto prikažemo negirajući da to postoji, to je najgore što možemo sebi učiniti, jer jedini način da se nešto promijeni jeste da prihvatimo to ko smo i našu stvarnost. A našu stvarnost obilježava odsustvo javnog morala zbog kojeg su pravljeni tajni kompromisi na štetu građanske , sekularne države , o čemu smo godinama unazad ćutali zato nas je snašlo ono što je i trebalo da nas snađe , da bi se usprotivili svim nepočinstvima i okrenuli sebi i nacionalnim interesima, jer narodi iz Crne Gore su egzistencijalno samoopredijeljeni na zajednički život u kojem međuentnička i međuvjerska raznolikost gradi temelje suverene Crne Gore iz kojih su trebali biti iznjedreni mir , pravo i pravda za njeno stanovništvo bez obzira na sve njihove lične , intimne pripadnosti. Nijesu...zbog koga i čijih interesa?
Od proglašenja Ustava 2007. godine umjesto Crnogorskih građana imamo konstitutivne narode Crne Gore , koji nikada , pa ni sada rješenje političke krize nijesu i ne traže na motivima nacionalnog egoizma i ideoloških političkih varki , kako nam saopštavaju narodni izbori , samozvani zaštitnici narodne izborne volje i naroda kojima pripadaju , koji su zaboravili da su Crnogoraci i svi autohtoni narodi iz Crne Gore , Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i Romi svoja nacionalna pitanja poistovjetili sa demokratskim pitanjima koja su komplementarna suštinskom evropskom interesu ,a sve u skladu Ustava naše države .
Pa ostaje nejasno , koga u stvari zastupaju samozvani zaštitnici “ Sve tri vjere boraca -Crnogoraca “ na jednoj strani koji svojom “zapaljivom “retorikom poništavaju Ustav Crne Gore , osporavajući multietničnost Crne Gore , i na drugoj predstavnici “ugroženih manje brojnih naroda” iz Crne Gore koji se javno ili tajno zalažu za urušavanje teritorijalnog integriteta Crne Gore . Oni ne predstavljaju ni jednog samosvjesnog, Crnoj Gori odanog građanina , bez obzira kakve su njegove lične pripadnosti i predstavnici bilo koje poltičke partije nemaju nacionalni ekskluzivizam , niti im je bilo ko od nas koji nemamo rezervnu domovinu tražio ili podstrekivao da se zalažu za etničku homogenost i etnički “čistu” državu u kojoj ne bi bilo svih različitosti na kojima se gradi viševjekovno postojanje Crne Gore.

Kako i na čemu, uz ovolike objektivne prepreke, egzistencijalne neizvjesnosti i moralnog pada našeg društa, možemo da zasnujemo razumnu nadu, sagledamo neku izvjesnost i krenemo u radikalne promjene i razvoj koji zahtijeva ogromne napore i velika pojedinačna žrtvovanja?
Jedino, promjenom aktera političke” scene “, na kojoj će se kandidovati mladi,obrazovani , neopterećeni ličnim i bilo kojim pripadnostima stanovništva , nekorumpirani jer nemaju “hipoteka” preko kojih bi bili iz bilo kojeg “centra moći” mogli biti ucijenjeni, Crna Gora može iskoračiti na put ekonomskog, demokratskog, civilizacijskog preobražaja društva .
Sa takvim političarima , a Crna Gora ih ima i u zemlji i u dijaspori , moguća je pacifikacija i humanizacija svih nacionalnih ideologija, odricanjem od svake agresivne politike koja nas dijeli i svađa, usvajanjem politike zaštite nacionalnih interesa i saradnje po osnovu prosperiteta društva , a ne kao do sada po osnovu vjerskih , nacionalnih pripadnosti sa izraženim antagonizmom zbog ličnih interesa i mišljenja , onih koji bi trebali da rade u interesu Crne Gore i njenog stanovništva.
Vera Kirović
Predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore"