29.01 2020. NE SKRNAVITE NAM USPOMENE !

NE SKRNAVITE NAM USPOMENE! NEMATE PRAVO NA TO !

KOME SMETA ISTORIJA CRNOGORSKOG NARODA ???
KOME SMETAJU NAŠA SJEĆANJA???
KOME SMETA NAŠ PIJETET PREMA NAŠIM PRECIMA KOJI SU SVOJE ŽIVOTE UGRADILI U TEMELJE SUVERENE CRNE GORE ???
KO VAM DAJE ZA PRAVO DA NA NAŠE USPOMENE STAVLJATE BOJE TUĐE DRŽAVE???
Kad god pročitam ili vidim šta se ovih dana dešava po Crnogorskim ulicama , kad se pod plaštom vjere kroz litije , molebane iskazuje bijes ,mržnja prema svemu što je CRNA Gora danas i što je bila vjekovima unazad , NE … ne plašim se jer mržnja i mrak srednjeg vijeka ne može ugasiti vječitu zublju slobode čestitog , ponositog gorštačkog Crnogorskog naroda koje nikada nije otimao , ali jeste bio primoran da časno brani svoj integritet , suverenost svoje države i sve različitosti njenih naroda koji su svoji na svome i koji druge domovine sem Crne Gore nemaju. Ne plašim se , ali se u mene uvukla tuga i nerazumijevanje, kako vama našima po rođenju, a tuđim komšijskim po ubjeđenju je udobnije u tuđim komšijskim državama , kako se identuifikujete sa mračnim ličnostima njihove političke scene i tuđim identitetima,kako vam nijesu SVETE bar kosti i dati životi za ovu današnju Crnu Goru naših –vaših predaka!!!
Kome to smeta spomenik u Zeti ili bilo koji drugi na teritoriji Crne Gore ? Kome to smeta Crnogorska istorija i naš pijetet prema našim precima koji su svoje živote ugradili u temelje sadašnje suverene Crne Gore ?Kome to smeta vama –našima po rođenju, a komšijskim po ubjeđenju , ili to smeta vašim nalogodavcima-ideolozima iz komšijske države , čiju politiku i ideje “velikih nebeskih naroda” je cijeli civilizovani svijet osudio i dao joj pečat genocidne politike!!! Zašto vam smetaju naši spomenici ? Zar ti spomenici nijesu sjećanja na prekinutu nit života i simbolizuju stradanje naših predaka kojih ćemo se mi koji znamo KO SMO I ŠTO SMO I ĐE PRIPADAMO uvijek sa sjetom i pijetetom sjećati. Oni su za slobodu crnogorskog naroda dali ono najvrednije, svoje život. Možda spomenici ne mogu u potpunosti da sačuvaju uspomene na pale borce i na žrtvu njihovih najbližih, ali su način da se od zaborava otrgne njihova hrabrost, posvećenost i ljubav prema Crnoj Gori…I to svi mi moramo poštovati! Čak i vi koji stremite nekim drugim državama , veličajući njihove istorije !!!
Sjećam se priče mog pokojnog đeda Jagoša , koju je prije mnogo godina pričao nama njegovoj unučadi okupljenoj oko njega u jednoj ljetnoj noći u kojoj je u našoj Gradini nadomak Spuža mirisalo sve na ljubav i poštovanje prema svemu onom što nam je đed pričao. A pričao je DA ZNAMO…DA NE ZABORAVIMO… DA SE UČIMO DA NE DAMO NA SEBE … DA NE ZABORAVIMO SEBE I DA NIKADA NE ZABORAVIMO DA PREZIME koje nosimo je povezano j sa generacijama naših predaka koji su svojim djelima, načinom života , mislima a poneki I svoje živote u njega utisnuli , a sve to nas sudbinski povezuje za ovaj plemeniti Crnogorski krš …
Moj đed Jagoš je tada ispričao ovu priču : “Moj sin Dragiša , a vaš otac i stric je 1942. kao politički sekretar u svojoj parztizanskoj jedinici, tu u Spuškom polju ubio Talijanskog oficira. Sa njega skinuo dvogled i oružje. Sve to je znala njegova tadašnja đevojka iz našeg sela, koja je bila sa njim u jedinici (naše krvnik do vijeka) , koja se u to vrijeme već sprijateljila sa Talijanskim vojnicima (ona ili njena sestra sasvim svejedno) je ispričala Talijanima , koji su to prenijeli u svoju Komandu. Tražili su Dragišu po selu , premetali nam kuće , maltretirali su nas ne samo Talijani , nego i njihovi pomagači , četnici iz susjednog sela ( pamtim sva prezimena ali ih ođe neću navoditi) koji su našu Dragojevićku đecu nazivali “Mošinim kopiladima”. To je potrajalo, Dragišu nijesu mogli naći i jednog dana su svu našu nejač sa nama starima poveli do komande u Spuž. Dragiša se tada predao. 40 dana je bio vezan u tamnici usred Spuža ( i danas postoji Spomenik tamo ) sa presudom o strijeljanju, koja se trebala izvršiti kad mi porodica vratimo dvogled i pištolj oduzet onom talijanskom vojniku. Dragiša nije priznavao …Talijani su opet zaprijetili odmazdom na nasu porodicu. Moj pametni brat Novak, a vaš đed, se dosjetio, uzeo taj dvogled i uništio serijske brojeve sa dvogleda vratio ga Talijanima u komandu. Dragiši je te noći pomogao jedan Talijanski vojnik da pobjegne. Kasnije mi je pricao da mu je najteze padala žeđ…ne glad, ne vezanost nego nesnosna žeđ…jer tu u tamnici jedino što je čuo tih dana je kako kapa voda , a oni mu nijesu dali da pije. Taj talijanski vojnik koji mu je kasnije pomogao da pobjegne , mu je po noći kad je bio na straži krijući donosio da pije. Ova prica ima i svoj nastavak iz 1943. kad je bila proglašena kapitulacija Italije, Dragiša je nadgledao u Tuškom polju talijanske zarobljenike , tada tamo je on spasio onog talijanskog vojnika koji je njemu spasio život u Spužu “
Ova đedova priča je više nego sve lekcije iz istorije koje sam kasnije učila u toku školovanja , kod mene formirala mišljenje o izdajnicima svog naroda a toga je nažalost u Crnoj Gori vazda bilo … o četnicima kao neprijateljima svoga naroda, koji su se stavili na stranu okupatora, zarad “kila marmalade” kako je govorio moj pokojni đed Jagoš .
Svjesna da ne možemo zrele ljude prevaspitavati , svima vama našima po rođenju , a tuđima po ubjeđenju ukazujem da je CRNA GORA dom svih nas i da uz poštovanje svih naših različitosti možemo graditi skladan suživot.Ljubav prema Crnoj Gori nas drži kroz vjekove istorije,ona nas vodi i kroz tamu i kroz svjetlost.To je ona duboka i trajna vjera...naš amanet da sačuvamo ognjišta đe su se grijali naši preci za naše nasljednike...da sačuvamo I s pijetetom pominjemo njihove žrtve i živote .
Okrenite se SEBI , počnite od SEBE jer nema mjesta u Crnoj Gori idejama malih ljudi iz komšijskih država , koji imaju velike ambicije da destabilizuju suverenu Crnu Goru, vraćajući je u mračne vilajete srednjovjekovnog šovinizma.
Ugledajte se na naše –vaše pretke koji su znali da IMA SMRTI, a kad si patriota svoje države kad daš život za nju NEMA UMIRANJA , I da ih se nasljednici neće stidjeti ,jer svoje pretke nijesu obrukali.
Ne zaboravite naši po rođenju, a tuđi po ubjeđenju UBIJETE LI NASLJEĐE PREDAKA,BIĆETE ŽRTVE SVOJIH NASLJEDNIKA !
NE DIRAJTE NAM I NE SKRNAVITE NAM USPOMENE !
Vera Kirović
predsjednica Asocijacije dijaspore