ERRANTI VIA MONSTRATO - Onome koji luta pokaži put
ISTI UZROCI UVIJEK DAJU ISTE POSLJEDICE ...
Činiti uvijek isto, a očekivati da se dogodi nešto drugo, definicija je ludosti (nemanje razboritosti, ponašanje sa puno nepromišljenih postupaka). Otprilike takva je situacija kod nas u saradnji države sa Crnogorskom dijasporom /iseljenicima .
Da li je promjene moguće ostvariti ako se koriste ustaljeni modeli (koncipirani od bivšeg rukovodećek kadra Uprave za dijasporu ) podjela na podobne i one druge pojedince iz dijaspore , pojedinim političkim subjektima i u zadnje vjerskim zajednicama ?
Nastavljamo da činimo i ponavljamo iste greške iz prethodnog perioda , a očekujemo da se dogodi čudo i da nam koliko sjutra bude bolje.
Logično bi bilo da smjenom vlasti , dođe do promjena ,iz kojih se vidi napredak kroz uspostavljanje standarda i moralnog okvira u kojem politika, ekonomija i pravo djeluju u organizaciji socijalnog, zdravstvenog, obrazovnog sistema, odbrane, reda i mira, ali i otklanjanja svake sumnje u ispravnost i regularnost postupanja izvršne vlasti i da ta vlast svojim djelovanjem umanjuje i prevazilazi podjele svojim jasnim strategijama kako dalje.
Tesko da će iko od zdravorazumskih , neostrašćenih politički i vjerski naših ljudi u dijaspori potvrditi da sadašnja vlast svoje nadležnosti u saradnji sa dijasporom obavlja na prihvatljiv način.
Dijaspora nikada nije stajala po strani i pasivno iz egzistencijalne lagodnosti posmatrala dogadjaje u matici već je koliko su joj realne okolnosti dopuštale pomagala kad god i đe god je trebalo. Sa punim pravom i velikim interesovanjem,ali i oprezom poučeni lošim iskustvom sa bivšim rukovodećim kadrom Uprave za dijasporu , sa pojačanom pažnjom prate dešavanja u Crnoj Gori , kao i postupanje sadašnje vlasti u odnosu na dijasporu/iseljenike . Iskazuju svoje opravdano nezadovoljstvo , koje očito nema ko da čuje ili nije briga , upravo tu vlast , koja je najavljivala korjenite promjene u odnosu na dijasporu , ali nastavlja da pokušava da ostvari jedino komunikaciju , preko podobnih “savjetnika” iz savjetodavnog tijela za saradnju sa dijasporom Vlade CG , jer su podobni “pojedinci” dobili u prethodnom periodu “pozitivne ocjene svih službi” iako su radili na etničkim distanciranjima i političkim lobiranjima u zemljama prijema I iseljeničkim sredinama , obračunavajući se sa “nepodobnim” preko ispoljavanja primitivizma, provincijalizma, nekulture, mržnje, malograđanštine.
Rad sa dijaporom je kompleksan posao , koji zahtijeva i znanje i poznavanje stanja u dijaspori . A da bi se znalo i poznavalo i na osnovu toga kreirale i politike i Strategije saradnje države sa svojom dijasporom /iseljenicima obavljaju se konsultacije sa onima koje se to najviše tiče .
Te konsultacije se obavljaju prije (a ne nakon) imenovanja lica koja u ime države bi trebalo da proširuju tu saradnju , u protivnom kad se preko dijaspore/iseljenika prave trule političke nagodbe i biraju pogrešni ljudi “globalnih ambicija sa lokalnim sposobnostima i guliverskom arogancijom” ,buduća saradnja od koje se mnogo očekuje je nemoguća , čemu smo svjedoci svakodnevno. Problemi dijaspore su kompleksni po svom sadržaju i značaju naročito po brojnosti koja umnogome prevazilazi sposobnost jednog čovjeka da se u potrebnoj mjeri bavi njima bez pomoći najkvalitetnijih iseljeničkih organizacija i kompetentnih pojedinaca iz dijaspore.
Da li zbog promjena na” bolje” danas imamo saopštenja vd direktora Uprave za dijasporu da je zadovoljan sa ostvarenom saradnjom sa dijasporom koja većim dijelom njega i instituciju na čijem čelu bojkotuje ? Sjeđeti u podgoričkom kabinetu sa saradnicima bez potrebnog iskustva koncipirati rad sa dijasporom isto je pogrešno kao i vezivanje za „provjerene dijasporske kadrove“ podobne bivšem rukovodećem kadru Uprave za dijasporu , tako ne postupa samo Uprava za saradnju sa dijasporom već i pojedini DKP .
Činjenica da je intelektualna dijaspora u matici zapostavljena i marginalizovana (sa njima se ne može manipulisati) ,ali njen značaj se uprkos tome sve očiglednije manifestuje i kao faktor ekonomskog razvoja i socijalnog mira što još nije doprlo do svijesti pojedinih nosioca izvršne vlasti . Potreba da država svoju pažnju ubuduće više fokusira na dijasporu/iseljenike i omogući im institucionalnu artikulaciju problema i potreba prije svega kroz pogodnu i prihvatljivu ličnost koja će personifikovati Upravu za saradnju sa dijasporom . Takva ličnost ne bi smjela da bude nacionalno ili vjerski ostrašćena , niti da svoje djelovanje u dijaspori usklađuje svom “lokal patriotizmu i svojim političkim aktivnostima i ubjeđenjima ” ,da je bez iskustva u radu sa dijasporom i bez dovoljno autoriteta i snage da djeluje u korist nacionalnih interesa i svih ljudi iz Crnogorske dijaspore bez obzira na njihove nacionalne i vjerske pripadnosti.
Očito nezadovoljni dosadašnjim radom Uprave za saradnju sa dijasporom , nosioci izvršne vlasti u predlozima rekonstrukcije vlade predlažu i Ministarstvo za dijasporu . Šta bi dijaspora od toga dobila ? Ništa , ako se ne bi promijenio odnos prema dijaspori i ako u tom Ministarstvu ne bi bili kvalitetni kadrovi , profesionalci oslobođeni u radu ličnih animoziteta , političkih, vjerskih i “lokalnih” pripadnosti i čiji bi rad bio usklađen sa radom Ministarstva Vanjskih Poslova i njegovom kontrolom , zbog mnogo dodirnih tačaka i upućenosti na diplomatsko konzularnu infrastrukturu, pod uslovom da se i pojedini DKP oslobode navika i spiskova “podobnih dijasporaca ” iz predhodnog perioda , sa kojim i danas pokušavaju da nastave saradnju.
Direktoru Uprave za saradnju sa dijasporom ili eventualno buducem Ministru dijaspore prirodni partner i saradnik od kojeg ce imati podršku i pomoć je dijaspora pod uslovom da bude umio da “čuje” emociju dijaspore i njihovu prirodnu potrebu da poboljša svoje veze sa maticom i kritički osmišljava svoj rad na osnovu potreba nacionalnih interesa i interesa Crnogorske dijaspore , a ne političkih i vjerskih zajednica iz Crne Gore.
Sadašnje guranje u prvi plan ekstremnih nacionalizama, brojne predrasude i stereotipi ukazuju na vrlo lošu komunikaciju između matice i dijaspore .
Mračna sadašnjost i neizvjesna budućnost , ako se svi ne okrenemo životnim egzistelcijalnim pitanjima. A to sigurno nijesu pitanja ko đe i na koji način se moli onom u kojeg vjeruje, zbog toga onima koji lutaju ,pokažimo put …
Vera Kirović
Predsjednica Ascijacije dijaspore Crne Gore