ZA CRNU GORU SVE, A CRNU GORU NI ZA ŠTA ...jer CRNA GORA I ANTIFAŠIZAM NEMAJU ALTERNATIVU!
Prije par dana sam dala intervju za Pobjedu na temu kako vidim Crnu Goru 14. godina nakon referenduma na kojem je crnogorski narod obnovio suverenitet svoje države.
Poslije zadnjih dešavanja u državi , đe po našim ulicama gledamo povampirenu popovsku ideologiju retrogradne politike “velikog nebeskog naroda” koju je civilizovani svijet osudio i na nju stavio pečat genocidne politike , mislim da je prije ovog pitanja “Kako vidim CG 14 godina nakon referenduma ” trebalo postaviti pitanje “Zašto sam prije 14 godina pristupila Pokretu za nezavisnu i zašto sam na pitanje” Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim medjunarodno-pravnim subjektivitetom?”, odgovorila sa DA .
Čitajući za nasrtaje –fizičke i verbalne – na pojedince koji su drugačije nacionalnosti i religije-gradjane Crne Gore koji se deklarišu kao manjinski narod – napad u Tivtu na radio Dux kao medij Hrvata , tradicionalne zajednice manjinskog naroda u Crnoj Gori, zatim napade u Bijelom Polju, Baru , Nikšiću , Pljevljima od očigledno pristalica ekstremističkih poruka SPC i dijela opozicionih partija, vratila sam se na neko vrijeme zadnjih godina XX i prvih godina XXI vijeka , nakon krvavog pira kojim je rasparčana država u kojoj sam rođena , u tom vremenu su se kolone nevoljnika slile u moju državu , bježeći sa svojih vjekovnih ognjišta od politike i djelovanja ekstremnih frakcija i grupacija komšijskog “velikog nebeskog naroda” …Zar ovo što se trenutno dešava po crnogorskim ulicama nije matrica , kojom su počinjali ratovi na prostoru bivše Jugoslavije i koju neko pokušava da prekopira u Crnoj Gori ?
O ratu u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu sam znala iz medijskih izvještaja ,priča izbjeglica i raseljenih lica koje su doselile u moj Bar, jer u ratu za ideje "velikog nebeskog naroda" niko moj nije učestvovao. Svojevremeno su ti neki moji koje su na silu odvodilu u rezervne vojne sastave , odbili na Sutormanu da idu na ratišta u Konavlima, Dubrovniku, Kninu …bacili pušku I bili proglašeni za izdajnike jer nijesu htjeli da brane Crnu Goru na teritorijama drugih država!!! Zbog tog čina porodice su nam bile na spiskovima “za odstrel” ili “iseljenje” kad bratija četnička preuzme vlast !!!
Kad god govorim na ovu temu , uvijek mi pred očima budu sledece slike , koje su uz bezbroj istorijskih činjenica koj su potvrđivale viševjekovnu crnogorsku državnost , mene usmjerile ka Pokretu ka nezavisnu Crnu Goru i iskreirale moju želju da dam doprinos svojim aktivnostima u predreferendumskoj kampanji.
I slika
Sredinom 2002. sam bila u prvoj privrednoj delegaciji koja je posjetila rascijepanu Bosnu i Hercegovinu i gradove Sarajevo, Konjic, Mostar . Moram priznati kad sam dobila poziv da budem član te delegacije , nijesam odmah dala potvrdni odgovor. Imala sam strah od nečeg sto se tamo dešavalo , a nijesam mu znala ime, oblik i razlog. Kasnije sam saznala da se to formuliše kao najekstremniji, najbrutalniji zločin namjernih uništavanja nacionalnih, vjerskih grupa - genocid. Pošla sam … moj prvi susret sa BIH poslije tog nesrećnog rata su nepregledna mezarja -muslimanska groblja - smještena čini mi se na svakoj slobodnoj površini , na kojoj nijesu bile popaljeni i porušeni domovi , onih koji su samo živjeli na svojoj zemlji i voljeli je kao što mi volimo Crnu Goru. Pored puta , polja tuge sa bijelim nišanima , koji svjedoče o bezumlju , mržnji prema svemu što ne pripada tom “velikom nebeskom narodu” . Sarajevo grad naših studenskih eskurzija, prvih simpatija i slika koje retuširane stoje u našim sjećanjima na posebnim mjestima , razoren... gord . Odlazim na Vrela Bosne jedan od ljepših prirodnih parkova u onoj velikoj SFRJ. Sa jedne strane žubor Bosne a sa druge na stoljetnu aleju platana i kestena stoji žuta traka na kojoj piše “ PAZI -MINSKO POLJE” .
Iz Sarajeva , idemo u Konjic , zatim u Mostar . Šetam Mostarom i budim sećanja na ono prije, a upijam sadašnjost i nalazim prošlost u njoj. Prelijepi Stari most simbol kakav je imao malo koji grad i kojem vrijeme nije moglo ništa , srušen je 1993. godine i ponovo ponovo izgradjen 2004. godine
Ne osjećam više strah , nego bijes koji ide uz nerazumijevanje . Kome je ovo bilo potrebno ? Koji su to viši interesi bilo kojeg naroda na svijetu da zbog njegove politike strada 100.000 ljudi , a iz svojih domova bude protjerano 1.800.000.
Iz Bosne i Hercegovine sam se tada vratila tužna, ali bogatija za mnoge odluke koje su kasnije odredile moj patriotski aktivizam u kojem je već tada kreirana želja da ja ne želim da moju Crnu Goru snađe ono što je snašlo narod iz drugih republika bivše SFRJ. A taj narod sigurno to nije želio !!!
II slika
Na Kosovu bijesni rat , u Baru po ulicama i parkovima leže žene sa malom đecom. Čekaju ukrcaj na feribot kojim ce povesti svoju đecu daleko od bezumlja, stradanja i mržnje. Na jednom od tih “vijađa” sam i ja idem službeno za Napulj. U Bariju od broda do “prelaza” kolona žena koje drže đecu u rukama. Italijanski policajac-carinik sa vučjakom prilazi tim ženama. Djeca vrište, umorna , iscrpljena od “valjanja” broda po talasima, ustrašena od vučjaka koji im se unosi u lice. Sramota me što stojim tu, što gledam razočarenje onih koje vraćaju iza “sindzira” ne daju im zbog slobodne procjene talijanskog policajca da uđu u Italiju. A one nemaju đe ni naprijed , ni nazad … njihova izgubljenost , uplakana đeca I povijena ramena su simbol svega onoga što ih je snašlo u dugim godinama rata i nerazumevanja .
III slika
Šetam Stradunom , na svakoj drugoj kući spomen ploča na kojoj stoji datum i slika kako je ta kuća stradala od granatiranja “zločinačke JNA” . Ulazim u Pomorski muzej , smješten u tvrdjavi Sveti Ivan.Na drugom spratu postavke fotografija Dubrovnika koji gori i fotografija mladog momka koji je poginuo snimajući upravo te fotografije. Izlazim , sa željom da niko od prisutnih ne sazna da sam iz Crne Gore…
Sve ove tri slike su u meni stvorile otpor prema svemu što znači mržnja prema različitostima,otpor prema onima koji nose u sebi mržnju prema svemu što nije pripadnik “velikog nebeskog naroda” . Ne razumijem na kojim interesima su se mogle graditi sve te nesreće .
U to vrijeme je postojalo mnogo predrasuda koje su bile rezultat negativnog nasljeđa I višedecenijske kampanje usmjerene na potiranje crnogorske države. Predugo vremena je stvarana slika da je Crna Gora nesposobna za ekonomsku održivost , što je bio jedan i od argumenata prilikom aneksije 1918. U vremenu o kojem pišem Crna Gora je pokazala da ima namjeru da se razvija u pravcu demokratije, a ne u pravcu diktature I izolovanosti. Tada su se dosta često , a sa ciljem da se ospori ekonomska samastalnost Crne Gore , čuli komentari “da je mnogo bolje biti u zajednici sa Srbijom zbog većeg tržišta” . Svi se sjećamo kad je “drugo oko u glavi” htjelo da ekonomski disciplinuje Crnu Goru … sa embargom žitarica , brašna … Pokojni Ćano Koprivica je tada uvezao dva broda pšenice kao odgovor na te ucjene. Podsjeća li vas ovo na nešto …zar nedavno nijesmo uvezli pšenicu iz Francuske !!!
Svo ovo su razlozi zašto bezrezervno dajem podršku Predsjedniku države gospodinu Đukanoviću , koji je smogao snage da nas izvede iz pogubne zajednice sa susjednom državom , u tu zajednicu smo bez saglasnosti crnogorskog naroda ugurani 1918.god.
CRNA GORA I ANTIFAŠIZAM NEMAJU ALTERNATIVU!
Vera Kirovic
predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore
Uprava za Dijasporu Crne Gore