I MI SMO NEKAD BILI CRNOGORCI ,su riječi sa kojima nas je ispratio iz svog doma u Izmiru poštovani Iljaz Ćimen ,nekada Ćatović.Divan čovjek ,gostoljubiv domaćin koji je uveliko ušao u desetu deceniju života. Prilikom posjete našim iseljenicima u Izmiru upoznali smo i članove porodice Ćatović ,od kojih je najstariji Iljaz, čije institiranje nijesmo mogli odbiti da popijemo kafu u njegovoj kući.Divan čovjek,divan domaćin i njegova gostoljubiva porodica su nešto što se pamti i što će svaki put kad pomislim na Izmir i naše iseljenike tamo izazvati prijateljsku toplinu u srcu.Iljaz priča da je rođen u Bijelom Polju ,on i njegova braća.Svi su bili vojnici u "Titovoj armiji" ,a on i učesnik Omladinske radne akcije na izgradnji pruge Nikšić Titograd na dijelu prema Spužu ,davne 1948.g. kada je imao 21 godinu.Njegova familija se u Tursku preselila 1957.god.Sva trojica braće sumnogo radili i postali ugledni privrednici ,koji su od drzave Turske 5 puta bili nagrađeni kao najuspjesniji privrednici,zbog visine placenog godisnjeg poreza.Iako u dubokoj starosti Iljaz kao najstariji brat rukovodi i upravlja porodicnom imovinom.Sva njegova i djeca njegove brace su kako on kaze "skolovani,izučili velike škole"pa imaju u porodici i advokate,inžinjere i ljekare.Rekao nam je da žali što mu unučad ne pričaju bošnjačkim jezikom,da ga redovno posjećuju zvaničnici Turske i iz nekih nama susjednih drzava.Iz Crne Gore niko!!!A volio bi i on i njegova braća !A ja bih voljela da ovog divnog čovjeka posluži zdravlje i da još dugo godina uživa u porodičnoj sreći i sa prijateljskom toplinom i čvrstim stiskom ruke dočekuje svoje goste.A svim gubitnicima sa izraženom krizom identiteta i poslušnicima koji zarad članstva u razne "savjete" po Podgorici " mrze "svoje muslimane koji se izjasnjavaju Bosnjacima,koji meni ne mogu da oproste sto ljude dijelim samo na lose i dobre ,i što sam otišla u posjetu Bosnjacima u Turskoj ,nasim iseljenicima,pa su se raspalili u širenju vjerske mrznje po portalima poručujem :Srećna sam što sam upoznala ovog divnog čovjeka koji sa ljubavlju priča o rodnom Bijelom Polju ,Crnoj Gori i za sebe kaze da je Bosnjak.Njegovo pravo ,koje ga ne pravi neprijateljem Crne Gore,kao sto ga neprijateljem Crne Gore ne pravi clanstvo u udruzenju Bosna Sandzak.Ni njega ,ni druge clanove tog udruzenja u Turskoj ,koji su nam ovih dana s ponosom i sjetom pricali o svom Niksicu,Kolasinu,Bijelom Polju,Petnjici,Rozajama...i davno administrativno u Turskoj promijenjenim prezimenima Kalić,Srdanović,Čolović,Kožar,Hot,Martinović,Murić,Sijarić,Osmanović...Turska u srcu ,a Crna Gora u duši...i mi smo nekada bili crnogorci...su riječi o kojima razmišljam ...riječi koje će možda neke natjerati da se zamisle je li vrijedna ijedna "funkcija" na svijetu podjela,mrznje i sjete u oćima ovih divnih ljudi kad se pomene Crna Gora.A vi dragi moji prijatelji nastavite da volite svoje i poštujte tuđe da bi ste bili voljeni i poštovani kao do sada !
Uprava za Dijasporu Crne Gore