DA LI DIJASPORA GLASAČKA MAŠINA BIVŠE VLASTI , A PROBLEM SADAŠNJE ILI SE KO MNOGO PUTA DO SADA ZLOUPOTREBLJAVA U POLITIČKO „POTKUSURIVANJE“?
Izmjene Zakona o državljanstvu i Registru prebivališta i boravišta je bitna tema rasprave o politici građanstva za Crnu Goru koja se nalazi u procesu političke i institucionalne transformacije.
Prethodnih dana smo čuli dijametralno suprotne stavove o tim pitanjima od aktera političke scene - lidera političkih stranaka koji zastupaju prije svega svoje političke interese zbog kojih pokušavaju da oblikuju normativno-institucionalna rješenja. Čuli smo i dijametralno suprotna mišljenja građana koja pokazuju razlike u shvatanjima nacije samim tim i dvojnog državljanstva jer taj odnos proizlazi iz različitih i teško uskladivih nacionalnih kulturno-ideoloških tradicija na kojima izrastaju godinama unazad suprotstavljeni modeli politika u kojima dvojno državljanstvo i građanstvo imaju različite funkcije.
Čuli smo i saopštenja pojedinih “lidera”iz dijaspore i to onih koji žive u zemljama koje ne dozvoljavaju dvojno državljanstvo u kojima postoji standard “ jedan čovjek –jedno državljanstvo –jedno prebivalište” pa se postavlja pitanje na osnovu čega grade i čije interese saopštenjima štite? Dijaspore ili političkih partija koje su i do sada koristili emotivnu vezu dijaspore sa maticom za ojačavanje svojih pozicija ?
Kome smetaju tačni podaci u registrima o onima koji imaju prebivalište ili boravak u Crnoj Gori ? Građanima ili političarima ? Da li i jedan građanin ili državljanin Crne Gore zaslužuje spinovane vijesti “ o oduzimanju državljanstva “ kad su u pitanju njegove emotivne veze sa državom u kojoj živi ili mu je zemlja porijekla pa mu svojim političkim djelovanjem dodjeljuju statuse “fantomskih “ birača ili “ plaćenih glasačkih mašina “ ?
O problematici političkih prava dvojnih državljana bez prebivališta u državi stav Venecijanske komisije se gradi na Evropskoj konvencii o državljanstvu.
Venecijanska komisija u Pravilima dobre prakse u izbornim pitanjima (2002.) smatra da osobe koje imaju dvojno državljanstvo moraju imati ista biračka prava kao i drugi državljani. Međutim, pravo glasa je podređeno zahtjevu za prebivalištem, pa samo nekoliko država dopušta državljanima koji žive u inostranstvu pravo glasanja .Ta praksa može voditi zloupotrebi , pogotovo u slučajevima, gdje se državljanstvo dopušta na etničkoj osnovi , radi proširenja nacionalne zajednice preko državnih granica . Pravo glasa dvojnih državljana mora biti povezano s prebivalištem i obaveza svake države treba da bude da je pravo glasa uravnoteženo sa transparentnošću, sigurnošću i praktičnošću.
Pravo glasa dvojnih državljana očito mora biti povezano sa prebivalištem po čemu bi se država Crna Gora po tome razlikovala ili ga selektivno primjenjivala ? Rasprava o dvojnom državljanstvu, njegovim tipovima i njegovim specifičnim oblicima otvara fundamentalna pitanja demokratske države koja mora razdvojiti pitanja nacionalnih interesa od pitanja i poistovjećivanja nacije sa bilo kojom političkom partijom i njenim članstvom ! Razumijevanje razlika između iseljeničkog , useljeničkog i trans-graničnog dvojnog državljanstva te njihovih nacionalnih oblika , može pomoći nalaženju prave strategije djelovanja demokratske političke zajednice Crne Gore jer uključuje sagledavanje i poštovanje pitanja ideološko-identitetskih različitosti.
O pitanjima potreba dvojnog državljanstva i komparativnim praksama u zemljama prijema najbolje nam mogu govoriti upravo iseljenici i dijaspora Crne Gore, ne mislim “odabrani i podobni” pojedinim političkim partijama , već oni koji svojom emocijom i profesionalnim djelovanjem grade mostove između Crne Gore i njihovih zemalja prijema koje u nastojanju za integracijom useljenika u državu oblikuju i u praksi s provode različite politike građanstva. Integracija se odnosi na jezik, ali i bliskost s političkim ,socijalnim i pravnim poretkom, kao i učešću u radnom , ekonomskom i političkom životu zemlje prijema. U poštovanju zakonodavstva i države Crne Gore i zemalja prijema, pravo glasa se ne može koristiti u dvije zemlje , kao ni uskratiti onima koji to pravo nijesu stekli ili ga ne koriste u zemljama prijema. A kako živimo u vremenu internet komunikacija , sve to je lako i utvrditi i provjeriti !
Da li iseljenici –dijaspora iz Crne Gore trebaju da imaju dvojno državljanstvo ? Po svim mojim aktivnostima i zalaganjima se zna moje mišljenje , da trebaju , pod uslovima da to ne ugrožava zakonodavstvo i njihova prava u zemljama prijema kao ni suverenitet i teritorijalni integritet Crne Gore . I nijedan političar iz Crne Gore , niti ijedno iseljeničko udruženje , zarad dnevno političkih tema , nemaju prava ugrožavati nit koja spaja dijasporu sa Crnom Gorom! Odnos prema dijaspori sve političke strukture iz Crne Gore moraju iz korijena da promijene. Nit je dijaspora glasačka mašina bivše vlasti , ni problem sadašnje kako želi da se predstavi u saopštenjima koje čitamo ovih dana . Što se prije shvati da je dijaspora sastavni dio države Crne Gore , biće bolje za sve nas !
Možda rješenje , treba tražiti u formiranju posebne izborne jedinice za dijasporu prilikom neke buduće reforme izbornog sistema. To rešenje primenjuju mnoge države: npr. Hrvatska bira 3 predstavnika dijaspore u posebnoj izbornoj jedinici; Rumunija bira 4; u Makedoniji se bira 3 (ali samo ukoliko uspiju da obezbijede određeni broj glasova) itd. Takvim rješenjem bi se umanjila i politička motivacija za eventualne izborne zloupotrebe ,a dijaspora bi dobila svoje direktne predstavnike u parlamentu koji bi zastupali njihove interese .
Vera Kirović
Predsjednica Asocijacije dijaspore Crne Gore
Uprava za Dijasporu Crne Gore